Sedmogodišnji gluhi dječak nije imao s kim razgovarati u školi. Tada su njegovi kolege iz razreda učinili nešto lijepo kako bi se osjećao uključenim.
Većina nas zna kako je to biti izgubljen u gomili. To je ona čudna bol kada ste okruženi ljudima, a ipak se osjećate potpuno nevidljivi. Ako nas kao odrasle to boli, zamislite što to čini djetetu.
Bio je usamljen
Ben O’Reilly je učenik prvog razreda s posebnim potrebama. Budući da je gluh, nije imao pravi način da se poveže ni s kim oko sebe. Njegova pomoćnica, Cheryl Ulicny, opisala je to riječima koje pomalo peckaju: „Nije imao odnose sa svojim vršnjacima ili učiteljima, štoviše. Bio je vrlo usamljen. I ponašao se vrlo usamljeno.“
New Hampshire nema namjensku školu za gluhe. Ben je bio jedini gluhi učenik u cijelom svom okrugu. Razmislite o tome na trenutak. Jedno dijete, okruženo ljudima svaki dan, gotovo bez ikoga s kim bi zapravo mogao razgovarati.
Ali onda je kolega iz razreda po imenu Reid Spring počeo učiti znakove. Potom je cijeli razred krenuo za njim. A onda su učitelji iz drugih razreda počeli pohađati satove znakovnog jezika. Znakovali su čak i kad Ben nije bio u učionici.
Pomoćnica je rekla: „Bilo je nevjerojatno.“ A mali Reid? Samo je rekao: „Zabavno je komunicirati s Benom i igrati se s njim.“
Danas Ben više nije usamljeni dječak koji sjedi sa strane
Ima školu punu ljudi koji ga slušaju i razgovaraju s njim. Njegovi kolege iz razreda mogu ga pitati želi li se igrati. Njegovi učitelji ga mogu pozdraviti na jeziku koji razumije.
Puno pričamo o tome da smo Isusove ruke i noge. Ova su djeca to stvarno i pokazala. Pogledajte u videu u nastavku.
Danas zastanimo i zamolimo Boga da nam otvori oči za onu jednu osobu oko nas koja se osjeća nevidljivom. A onda jednostavno učinimo nešto po tom pitanju. Ne mora biti veliko …
