Kroz povijest, crkve i tihe trenutke samoće odzvanjalo je isto pitanje: „Dolazi li Isus doista uskoro?“. Odgovor Svetoga pisma nije simboličan niti podložan raspravi – on je jasan, izravan i moćan.
Isus dolazi uskoro, no problem nikada nije bio u obećanju, već u našem razumijevanju riječi „uskoro“. Dok mi to mjerimo minutama i danima, Bog to mjeri svrhom, dovršenjem i božanskim vremenom.
Kada nam se čini da Gospodin kasni, moramo razumjeti da Njegovo „uskoro“ nije definirano ljudskom nestrpljivošću. Grčka riječ „tachu“ označava kretanje bez nepotrebnog odgađanja.
To znači da će se, jednom kada taj trenutak stigne, sve odviti brzo, iznenada i odlučno, poput munje koja bljesne nebom. Opasnost nije u tome što Bogu treba predugo, već u tome što ljudi postaju previše opušteni dok čekaju.
Pojava izrugivača
Sveto pismo nas upozorava da će se pojaviti izrugivači koji će Božju strpljivost zamijeniti za kašnjenje. Međutim, Gospodin nije spor u ispunjavanju svog obećanja. On je zapravo strpljiv jer ne želi da itko propadne, nego da svi dođu do obraćenja. On čeka na još jednu dušu, na onog susjeda koji je tek počeo postavljati pitanja ili na sina za kojeg se molite godinama. To nije sporost, to je milosrđe koje daje svaku moguću priliku prije nego što se vrata zauvijek zatvore.
Živimo u naraštaju koji dobro naziva zlom, a zlo dobrim. Tama se više ne krije, nego paradira ulicama, a ono što je Bog nazvao grijehom, danas se slavi kao sloboda. Ovo nije samo kulturni pad, već duhovna obmana masovnih razmjera na koju nas je Biblija jasno upozorila. U takvom svijetu, vjernik mora stajati uspravno i podignute glave, jer naše je otkupljenje blizu.
Njegov sat kuca i taj će trenutak doći bez upozorenja. Zato nas Pismo poziva da živimo svaki dan kao da je Isusov dolazak upravo u ovom satu. To nije okrutnost, već ljubaznost koja nas sprječava da utonemo u duhovni san. Ako Ga ljubite, Njegov dolazak nije prijetnja, već dan vjenčanja i povratak kući. Budite spremni, bdijte i ohrabrite se – On uistinu dolazi, i to brže nego što mislite.
