Izvješće vatikanske Studijske skupine devet u sklopu Sinode o sinodalnosti, objavljeno 5. svibnja 2026., izazvalo je brojne rasprave sugerirajući novi pristup temi homoseksualnosti.
Dokument pod naslovom „Teološki kriteriji i sinodalne metodologije“ oslanja se na svjedočanstva „proživljenog iskustva“ dviju osoba kako bi potaknuo pastoralno razlučivanje.
U izvješću se navodi svjedočanstvo koje sugerira da „grijeh u svom korijenu ne leži u (istospolnoj) partnerskoj vezi“, već u „nedostatku vjere u Boga koji želi naše ispunjenje“. Također, dokument postavlja pitanje može li se govoriti o „braku“ u odnosu na osobe s istospolnim sklonostima, navodeći da se rješenja ne mogu predvidjeti „unaprijed utvrđenim formulama“.
Izvješće kritizira katoličku skupinu Courage, koja podupire čistoću u skladu s crkvenim naukom, karakterizirajući njezin pristup kao problematičan te ga uspoređuje s „reparativnom terapijom“. Kardinal Mario Grech izjavio je da izvješće nudi konkretne alate za rješavanje najtežih pitanja kroz slušanje i „sinodalnu metodu“.
Unatoč ovom izvješću, službeni nauk Katoličke Crkve ostaje nepromijenjen: Katekizam uči da su homoseksualni čini „u sebi neuredni“. Tradicija, utemeljena na Svetom pismu koje takve čine predstavlja kao djela teške izopačenosti, uvijek je izjašnjavala da su oni suštinski neispravni. Ova objava naglašava rastuću napetost između tradicionalnog nauka i novih metodologija unutar Crkve.
