Slučaj 56-godišnje Wendy Duffy, koja je odlučila okončati svoj život u švicarskoj klinici Pegasos, potresao je javnost i otvorio bolnu raspravu o etici potpomognutog samoubojstva.
Dok klinika tvrdi da je sve provedeno po pravilima, njezina sestra blizanka iznijela je šokantne tvrdnje koje bacaju potpuno novo svjetlo na ovu tragediju i postavljaju pitanje o odgovornosti onih koji smrt nude kao uslugu.
Wendy Duffy nikada se nije oporavila od strašne nesreće koja se dogodila prije četiri godine. Njezin sin Marcus tada se ugušio sendvičem koji mu je ona napravila u njihovom zajedničkom domu.
Razorena krivnjom i neizdrživom tugom, ova bivša njegovateljica odlučila je da više ne želi živjeti, unatoč tome što fizički nije bolovala od neizlječive ili terminalne bolesti.
Sestra sve demantira
Osnivač klinike Pegasos, Ruedi Habegger, izjavio je za Daily Mail kako su njezina braća i sestre bili obaviješteni o njezinom planu te da su dali svoj „blagoslov”. Međutim, Wendyna sestra blizanka to odlučno demantira.
„Nismo znali ništa, nitko od nas to nije očekivao. Da sam znala, učinila bih sve u svojoj moći da je zaustavim; držala bih je objema rukama“, izjavila je shrvana sestra, dodajući da su za njezinu smrt saznali tek preko društvenih mreža.
Posebno zabrinjavajuća strana priče je pitanje njezina mentalnog stanja. Wendyn nećak Marcus oštro je kritizirao kliniku jer su dopustili eutanaziju osobi koja je očito patila od teške depresije uzrokovane gubitkom djeteta. On opravdano postavlja pitanje: kako netko tko pati od duboke tuge i suicidalnih misli može biti proglašen „zdravog razuma“ za donošenje odluke o vlastitoj smrti?
Dok je Wendy Duffy otišla uz pjesmu, njezina je obitelj ostala u neizrecivoj boli i nevjerici. Ova tragedija podsjeća na važnost istinske podrške onima koji pate i opasnost zakona koji dopuštaju prekid života kao rješenje za emocionalne rane.
Život je neprocjenjiv dar, a duševna bol zahtijeva iscjeljenje i ljubav zajednice, a ne hladnu proceduru u stranoj klinici.
