Potraga za Noinom arkom je dospjela u središte pozornosti javnosti nakon novih tvrdnji o analizi tla i radarskim skeniranjima na istoku Turske.
Andrew Jones iz organizacije Noah’s Ark Scans podijelio je najnovije podatke s lokacije Durupinar, smještene u planinama Ararat blizu iranske granice. Nova tehnologija navodno otkriva strukture pod pravim kutom i paralelne linije na dubini od oko 7 metara, kao i tunele i središnju šupljinu unutar formacije koja oblikom podsjeća na brod.
Dimenzije te formacije točno odgovaraju biblijskom opisu od 300 lakata, što dodatno potiče maštu entuzijasta.
Geolozi koji surađuju na ovom projektu ističu da je okolno stijenje sedimentnog podrijetla, prepuno fosiliziranih koralja, što po njima ukazuje na povijesnu prisutnost goleme količine vode
. Ipak, unatoč velikom uzbuđenju i postojanju posjetiteljskog centra koji je Turska tamo izgradila, iskapanja na toj specifičnoj lokaciji još uvijek nisu započela, prvenstveno zbog sporih administrativnih procesa i čekanja službenih dozvola tamošnjih vlasti.
S druge strane, teološki i znanstveni krugovi pozivaju na oprez i snažno preispitivanje ovih tvrdnji. Doktor Jeremiah Johnston izrazio je duboku skepsu prema navodnim dokazima, naglašavajući da se ova lokacija povlači po medijima još od 1959. godine bez konkretnih rezultata.
Johnston upozorava da je tehnologija radara koji prodire u tlo iznimno nepouzdana u planinskim i neravnim geografskim područjima te da se slične formacije s prividnim pravim kutovima mogu pronaći posvuda u tom dijelu Turske.
Stručnjaci poput Johnstona poručuju vjernicima da vjera u Boga ne bi trebala ovisiti o senzacionalističkim naslovima. Iako izražavaju želju da se autentični ostaci arke doista pronađu, napominju da temelji vjere počivaju na povijesnim činjenicama i duhovnim istinama, a ne na arheološkim spekulacijama koje često nadilaze stvarne dokaze s terena.
