Godinama sam pokušavala biti poput Krista vlastitim snagama. Odlazila sam na biblijske grupe, provodila vrijeme u molitvi, posjećivala bogoslužja nekoliko puta tjedno i neumorno služila. Istovremeno sam potajno osuđivala sve one koji nisu bili toliko angažirani kao ja, svjedoči YouTuberica Maryl De Milo.
Unatoč tome što sam radila više od bilo kojeg kršćanina u svom okruženju, u sebi sam nosila bolnu tajnu. Osjećala sam se nevjerojatno daleko od Boga. Bila sam pod stalnim stresom da nikada ne radim dovoljno. Što sam više truda ulagala u svoj duhovni život, to mi se Bog činio daljim.
Ulaganje napora me dovelo do ruba očaja. Razgovarala sam s pastorima, tražila molitve i odlazila na terapiju, ali ništa nije pomagalo. Nitko oko mene nije imao prave odgovore, iako su svi potvrđivali da postavljam ispravna pitanja. Tek kada sam počela proučavati svoj nutarnji život kroz Pismo, shvatila sam ključnu pogrešku.
Pokušavala sam postati poput Krista na potpuno pogrešan način. Kao osoba koja je radila sa stotinama vjernika, primijetila sam da mnogi ljudi koji iskreno vole Boga prolaze kroz istu vrstu duhovne blokade.
Zamka u koju sam upala
Kada ljudi čuju pojam duhovna formacija, često pomisle na duhovne discipline poput posta, čitanja Biblije ili prakticiranja sabata. No, ako se tim disciplinama pristupa samo s namjerom da se jače trudimo, to postaje tek prikriveni ljudski napor.
Istinska duhovna formacija predstavlja božanski proces u kojem Duh Sveti preobražava našu nutrinu u Kristov lik. To je zajednički rad Božje i naše volje koji započinje u ovom životu i nastavlja se u vječnosti.
Većina nas nakon poticajne propovijedi o odbacivanju ljutnje ili važnosti posta donese čvrstu odluku da će se promijeniti već od sutra. Radimo velike planove i oslanjamo se na vlastitu disciplinu. Ipak, ubrzo postanemo umorni i istrošeni. Pavao u poslanici Galaćanima jasno pita jesu li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri, te upozorava na opasnost da nakon započinjanja u Duhu završimo u tijelu.
Tijelo ovdje ne označava samo očite grijehe, već autonomiju i pokušaj djelovanja odvojeno od Boga. Smanjivanje kršćanskog života na puko oponašanje Kristovih djela bez istinske povezanosti s njim vodi u moralizam. Moja vlastita aktivnost dugo nije bila potaknuta ljubavlju, već dubokim sramom i krivnjom zbog kojih sam vjerovala da moram zaraditi Božju naklonost.
Put prema istinskoj preobrazbi
Prava promjena ne dolazi kroz tehnike samopomoći ili upute u 10 koraka, već kroz djelovanje Božjeg Duha koji upisuje Svoj zakon u naša srca. Bog u svojoj ljubavi dopušta da doživimo frustraciju i neuspjeh vlastitih snaga kako bismo prepoznali da se njegova snaga usavršava u našoj slabosti.
Duhovna obnova zahtijeva smrt našeg starog načina ophođenja s Bogom i kontroliranja vlastitog duhovnog rasta, kako bismo se otvorili uskrslom životu. To ne znači pasivnost, već promjenu motivacije. Mi ne slušamo Boga da bismo uklonili sram, nego zato što smo duboko voljeni.
Da biste počeli svjesno sudjelovati u ovom procesu, za početak iskreno ispitajte kako ste se oblikovali pod utjecajem kulture, roditelja, trauma ili izbora. Umjesto da pokušavate sami popraviti svoje mane ili ugoditi ljudima, donesite svoju slabost pred Boga.
Preporučujem da svakog dana, tijekom idućih nekoliko mjeseci, zapišete odgovore na dva jednostavna pitanja: gdje ste u danu osjetili Boga, a gdje ste mu pružili otpor. Donošenje istine pred Gospodina, bez pokušaja duhovnog zaobilaženja problema, omogućit će Kristu da preoblikuje vaš karakter i donese stvarne plodove.
Cijelio svjedočanstvo pogledajte u priloženom videu:
