Većina kršćana dobro poznaje pojmove poput Kovčega saveza, hramskog vela, žrtvenika ili Svetišta nad svetinjama. Međutim, rijetki su oni koji znaju tajnu o zrcalima skrivenim unutar tabernakula.
Rabin Kirt Schneider nedavno je istaknuo jedan često zanemareni detalj iz Knjige Izlaska koji otkriva moćnu istinu o duhovnom rastu, pokajanju i preobražavajućem djelovanju Duha Svetoga.
Riječ je o mjedenom umivaoniku, posudi koju su izraelski svećenici svakodnevno koristili za pranje prije nego što bi započeli službu pred Gospodinom. Detalj koji mnogi čitatelji Biblije previde jesu same upute za njegovu izradu.
Gospodin je u Tori izričito zapovjedio da taj umivaonik mora biti načinjen isključivo od zrcala žena koje su služile na ulazu u Šator sastanka. Ta zapovijed nije bila slučajna. Svaki milimetar i svaki materijal u tabernakulu nosili su duboko značenje jer struktura nije bila ljudska ideja, već Božji savršeni nacrt.
Kada bi se svećenici svakoga dana nagnuli nad mjedeni umivaonik pod vrelim pustinjskim suncem, u vodi i sjajnoj mjedi ugledali bi odraz vlastitoga lica. To slikovito zrcalo tvori temelj Schneiderova poučavanja.
Djelovanje potrebnije nego ikad
Ako se uistinu želimo očistiti i rasti, moramo dopustiti Duhu Svetom da postane naše duhovno zrcalo koje nam pokazuje istinu o nama samima. U današnjem vremenu ispunjenom bukom, ometanjima i stalnim traženjem ljudske potvrde, kršćanima je ovo djelovanje potrebnije nego ikada prije.
Gospodin u našim životima neprestano drži to sveto zrcalo kako bismo jasno vidjeli što trebamo ispraviti, što nadvladati i gdje se trebamo promijeniti. Taj odraz nikada nema za cilj donijeti osudu ili sram, već istinsku transformaciju uma i srca. Duh Sveti nas kroz to preispitivanje potiče da pogledamo kako komuniciramo s drugima, unosimo li razdor, ogovaramo li ili pak govorimo iz straha.
Ova duhovna osvjedočenost zapravo je najčišći dokaz Božje ljubavi na djelu. Kada dopustimo Duhu Svetom da nam pokaže naše pravo stanje i kada na to odgovorimo iskrenim kajanjem, započinje proces čišćenja. Duhovni rast ne dolazi kroz puko gomilanje teološkog znanja, već kroz ponizno prihvaćanje samosvijesti koju nam Bog daruje.
Put do bližeg hoda s Bogom ne započinje gledanjem u grijehe drugih ljudi, već hrabrim pogledom u Božje zrcalo i potpunim predanjem Njegovoj milosti.
