Je li Bog obećao izlaz iz tuge i boli?

Kada se nađemo u razdobljima tuge, gubitka i boli, često tražimo riječi koje će nam vratiti nadu. Kršćani jedni drugima tada govore kako Bog ima plan, kako patnja nije uzaludna i kako će jednog dana doći bolji dani. Takve riječi mogu biti istinite i ohrabrujuće.

Međutim, postoji jedno važno pitanje koje svaki vjernik treba postaviti: Je li Bog obećao da će se svaka naša životna tragedija završiti zemaljskom obnovom i sretnim raspletom?

Danas se često može čuti kako je svaka kušnja samo uvod u budući uspjeh, kako nakon svakog pada dolazi uzdizanje, nakon svakog gubitka povratak, a nakon svakog razočaranja velika pobjeda. Takve poruke zvuče privlačno jer odgovaraju našoj prirodnoj želji za olakšanjem i sretnim završetkom.

No, što zapravo kaže Sveto pismo?

Bog nije obećao zemaljski trijumf svakom vjerniku

Biblija nam donosi primjere ljudi koji su nakon velikih kušnji doživjeli obnovu. Job je nakon strašnog gubitka ponovno bio blagoslovljen. Josip je iz tamnice dospio do položaja vladara Egipta. David je iz progonstva došao na prijestolje.

Ali postoje i druge priče.

Ivan Krstitelj, za kojeg je Isus rekao da je najveći među rođenima od žene, završio je u tamnici i bio pogubljen. Nije doživio oslobođenje ni povratak na položaj. Stjepan, prvi kršćanski mučenik, bio je kamenovan zbog svoje vjernosti Kristu. Apostol Pavao prošao je kroz zatvore, progone, brodolome i patnje, a njegov zemaljski život završio je pogubljenjem.

U Poslanici Hebrejima nalazimo zanimljiv prikaz vjere. Najprije čitamo o ljudima koji su po vjeri pobjeđivali kraljevstva, zatvarali lavovska usta i primali čudesna izbavljenja. Ali zatim slijedi druga strana priče: neki su bili mučeni, progonjeni i ubijeni zbog svoje vjere.

Obje skupine bile su jednako ugodne Bogu.

To nam pokazuje da Bog nikada nije obećao da će svaki vjernik doživjeti vidljivu pobjedu ili obnovu još za vrijeme ovog života.

Što je Isus zapravo obećao?

Mnogi ljudi očekuju da će ih vjera zaštititi od ozbiljne patnje. Međutim, Isus nije dao takvo obećanje.

On nije rekao: „U svijetu ćete imati nevolje, ali sve će završiti onako kako ste planirali.“

Njegove riječi bile su drukčije:

„U svijetu ćete imati nevolju, ali budite hrabri: ja sam pobijedio svijet.“ (Ivan 16,33)

Krist nije obećao odsutnost boli. Obećao je svoju prisutnost usred boli. Nije obećao da će svaka rana biti izliječena na zemlji, nego da će konačna pobjeda pripasti onima koji ostanu u Njemu.

Zašto se ponekad osjećamo razočarano?

Mnogi kršćani postanu obeshrabreni jer nesvjesno vjeruju obećanjima koja Bog nikada nije dao.

Kada ne dođe ozdravljenje, kada se obitelj ne obnovi, kada ne stigne očekivano rješenje ili kada se molitve ne ispune onako kako smo zamislili, lako je pomisliti da nas je Bog zaboravio.

Ali problem možda nije u Božjoj vjernosti.

Možda je problem u našim očekivanjima.

Bog nam nije obećao život bez suza. Nije obećao da ćemo na zemlji uvijek dobiti odgovore na sva pitanja. Nije obećao da će svaki gubitak biti nadoknađen prije naše smrti.

Obećao je nešto veće.

Što je zapravo „dobro“ koje Bog čini?

Jedan od najpoznatijih biblijskih stihova glasi:

„A znamo da onima koji ljube Boga sve surađuje na dobro.“ (Rimljanima 8,28)

Često se zaustavljamo na tim riječima i pod pojmom „dobro“ podrazumijevamo ugodnije okolnosti, uspjeh ili rješenje problema.

Međutim, sljedeći stih objašnjava što Bog smatra najvećim dobrom:

„Jer koje je unaprijed poznao, njih je i predodredio da budu suobličeni slici Sina njegova.“ (Rimljanima 8,29)

Božji najveći cilj nije prvenstveno učiniti nas bogatijima, zdravijima ili uspješnijima. Njegov je cilj oblikovati nas na Kristovu sliku.

Ponekad upravo kroz kušnje, gubitke i nevolje učimo dublje vjerovati, iskrenije moliti i snažnije se oslanjati na Boga.

Nada koja ne razočarava

To ne znači da Bog ne donosi obnovu. Ponekad On čudesno vraća izgubljeno, iscjeljuje slomljena srca i otvara nova vrata. Mnogi vjernici mogu posvjedočiti o takvim djelima Božje milosti.

Ali naša nada ne smije počivati na tome.

Kršćanska nada nije uvjerenje da će svaka tužna priča na zemlji završiti sretno.

Kršćanska nada počiva u činjenici da ništa što predamo Kristu nije uzaludno. Nijedna suza nije zaboravljena. Nijedna patnja nije besmislena. Nijedna vjernost nije neprimijećena.

Za one koji pripadaju Kristu, posljednje poglavlje već je napisano.

I ono je daleko slavnije od bilo kakve zemaljske obnove.

Jednoga dana Bog će obrisati svaku suzu s naših očiju. Neće više biti smrti, tuge, jauka ni boli. Tada ćemo u potpunosti razumjeti da nas je kroz sve životne oluje vodio svojom savršenom ljubavlju.

Zato odgovor na pitanje iz naslova glasi:

Bog nam nije obećao izlaz iz svake tuge i boli u ovom životu. Ali nam je obećao da nikada nećemo prolaziti kroz njih sami i da će konačna pobjeda pripasti onima koji ostanu u Kristu.

To je obećanje koje ne može propasti.