Kada se izgovori tvrdnja da će u paklu biti mnogo „vjernika”, većina kršćana odmah pomisli na mlake vjernike ili lažne obraćenike. Riječ je o onima koji Boga priznaju samo usnama, dok su im srca daleko od Njega, i kojima će Isus na kraju reći da ga nikada nisu poznavali.
Premda je posve točno da će takve osobe doživjeti osudu, postoji jedna sasvim drugačija skupina ljudi na koju se ova tvrdnja odnosi u svojoj punoj i zastrašujućoj stvarnosti.
Trenutak u kojem svaka sumnja nestaje
Biblija u Poslanici Rimljanima jasno govori o ljudima koji svjesno potiskuju istinu svojom nepravdom. Božje je postojanje svakome samoočigledno jer se Njegova nevidljiva svojstva, vječna moć i božanska priroda jasno vide kroz sve ono što je stvoreno, zbog čega nitko nema opravdanja za nevjeru, kaže YouTuber Matt Mason.
Mnogi unatoč tome biraju odbaciti Spasitelja, javno se izrugujući vjeri i kršćanima. Međutim, Pismo nas u Poslanici Filipljanima podsjeća da će se u ime Isusovo prignuti svako koljeno – kako na nebu i na zemlji, tako i pod zemljom – te da će svaki jezik priznati da je Isus Krist Gospodin.
To ne znači da će u tom trenutku svi biti spašeni. Biblija uči da je čovjeku određeno jednom umrijeti, a nakon toga dolazi neopozivi sud. Ipak, onoga trenutka kada osoba prijeđe prag zemaljske smrti i zakorači u vječnost, ona će se izravno suočiti s nepobitnom stvarnošću Božjeg postojanja.
Svi oni koji su se za života izjašnjavali kao ateisti ili agnostici, tada će u potpunosti povjerovati i znati istinu. U tom smislu, pakao će biti prepun onih koji sada savršeno vjeruju i znaju tko je Bog. Tamo više neće postojati niti jedna sumnja, niti jedan skeptik i niti jedan ateist.
Jedan život kao jedina prilika
Tragedija tog saznanja leži u činjenici da će za bilo kakvu promjenu tada biti prekasno. Vjera u paklu ne donosi spasenje, jer tamo nema mjesta za pokajanje. Bog nam daje ovaj zemaljski život kao jedinstvenu priliku za donošenje sudbonosne odluke. Svi smo sagriješili i lišeni smo Božje slave, a plaća za taj grijeh je vječna smrt. Jedini koji nas može spasiti od zaslužene osude jest Isus Krist kroz svoje dovršeno djelo na križu i pobjedonosno uskrsnuće.
Svatko tko se iskreno pokaje i položi svoje povjerenje u Spasitelja prima potpuno oproštenje i dar vječnoga života. Čak i ako netko odluči ustrajno odbacivati Krista tijekom cijeloga svog ovozemaljskog hoda, doći će dan kada će bez ikakve sumnje znati da je Isus točno onaj za kojeg se izdavao.
Poruka ovog evanđeoskog promišljanja stoga je jasan i hitan poziv svima da ne otvrdnjuju svoja srca i ne odgađaju predanje Bogu do trenutka kada povratka više nema.
