Sheila Joyce imala je tek deset godina kada ju je majka prvi put odvela u lokalnu školu kuhanja. Tamošnji srdačni doček i topla atmosfera ulijevali su nadu djevojčici iz siromašne irske obitelji s petnaestero djece. Međutim, iza te fasade skrivao se, kako tvrdi, početak višegodišnjega fizičkog i psihičkog iskorištavanja u sklopu organizacije Opus Dei.
Godinama nakon što je napustila tu zajednicu, Sheila još uvijek nosi tjelesne i duhovne ožiljke. Sa samo petnaest godina ispisana je iz škole te je ubrzo prešla živjeti u konferencijski centar Lismullin.
Tamo je služila kao “pomoćnica numerarija”, obavljajući teške kućanske poslove bez financijske naknade, od ranih jutarnjih sati do kasno u noć. Bilo joj je zabranjeno razgovarati s onima kojima je služila, obitelj je viđala iznimno rijetko, a svakodnevica joj je bila ispunjena strogom izolacijom i rigoroznim tjelesnim pokorama, piše Daily Mail.
Slično iskustvo preživjela je i njezina mlađa sestra Margaret, koja se sumnjivim metodama nagovaranja pridružila organizaciji sa šesnaest godina. Obje sestre ističu kako su bile podvrgnute stalnoj kontroli, narušenoga zdravlja i bez prave slobode odlučivanja.
Nakon više godina uspjele su napustiti centar i započeti samostalan život, a danas javno progovaraju kako bi upozorile druge mlade djevojke i obitelji na opasnosti manipulacije i duhovnog zlostavljanja.
Predstavnici organizacije Opus Dei izrazili su žaljenje ako je itko imao negativna iskustva, ističući kako se svaki rad prema katoličkom nauku smatra načinom služenja Bogu i bližnjima te da su svi članovi poštovani.
Ovo potresno svjedočanstvo podsjeća nas na važnost duhovne budnosti i zaštite najranjivijih. Dužnost je zajednice odlučno se suprotstaviti svakom obliku iskorištavanja te pružiti podršku i razumijevanje onima koji traže put prema iscjeljenju i miru.
