Apostol Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima poziva vjernike na poseban način života: „Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podupirite slabe, budite strpljivi sa svima!“ (1 Sol 5,14).
Kršćanski poziv zahtijeva duboko razumijevanje, ljubav i podnošenje drugih. Biblijska strpljivost označava sposobnost dugotrajnog podnošenja bez gnjeva ili osvete, izabirući milost umjesto napada.
Strpljivost je temeljna kršćanska krepost. U Poslanici Kološanima Pavao potiče: „Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost! Podnosite jedni druge praštajući si međusobno ako tko protiv koga ima kakvu tužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!“ (Kol 3,12-13).
U navedenom stihu Pavao izdvaja tri skupine ljudi koje zahtijevaju našu strpljivost. Prvi su neuredni, odnosno oni koji zanemaruju red i protive se pouci. Umjesto gnjevne reakcije, valja im pristupiti uz blagost, jer „blag odgovor ublažuje jarost, a riječ britka izaziva gnjev“ (Izr 15,1).
Drugi su malodušni, kojima treba utjeha i hrabrenje, a ne osuda. Pavao u Poslanici Rimljanima podsjeća: „Mi jaki moramo nositi slabosti slabih, a ne sebi ugađati“ (Rim 15,1).
Treća skupina su slabi, koji se bore s iskušenjima ili duhovnom nezrelošću. Pavao nas u Poslanici Galaćanima uči: „Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne padneš u napast! Nosite bremena jedni drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!“ (Gal 6,1-2).
Sam Bog vrhunski je primjer strpljivosti prema nama. Druga Petrova poslanica navodi: „Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer ne želi da tko propadne, nego da svi prispiju k obraćenju“ (2 Pt 3,9). Budući da je Bog milosrdan prema nama, pozvani smo uzdati se u Njega kako bi u nama razvio plod Duha (Gal 5,22).
Naša strpljivost prema drugima nije teret, nego izraz Božje milosti koja pomaže bližnjima da rastu. Zato ne smijemo posustati: „A dobro čineći ne sustajmo! Žet ćemo u svoje vrijeme ako ne malakšemo“ (Gal 6,9).
