Je li slijepo davanje sitniša na ulici zaista čin dobrote ili nesvjesno sudjelovanje u prevari? Ovo je pitanje s kojim se svi mi svakodnevno susrećemo. Pomoći potrebitima kršćanska je i ljudska dužnost, ali ona od nas traži mudrost i jasan stav, a ne samo trenutni impuls.
Prošnja na ulici više nije samo pitanje nečije teške sudbine, nego je postala i organizirani posao. Svi znamo za priče o kombijima koji ujutro ostavljaju žene i djecu po gradskim uglovima ili lažnim humanitarnim akcijama koje igraju na kartu naših emocija. Kad novac završi u rukama onih koji zarađuju na tuđoj nesreći, naša najbolja namjera postaje dio problema.
Sjećam se čovjeka s djetetom koji mi je nekoliko godina prilazio s istim člankom iz novina o njegovoj kući stradaloj u požaru i pomoći koju zbog toga traži. Kasnije sam saznao da koristi istu priču kako bi od naivnih ljudi uzeo novac za neke svoje ovisnosti. Idući put mu s knedlom u grlu nisam dao ništa kada mi je prišao s istom pričom.
Prava opasnost leži u tome da zbog prevaranata ne zatvorimo srce pred onima koji su zaista na rubu egzistencije. Glad i stvarna nevolja nisu nestale, samo su se pomiješale s manipulacijom. Kako onda sačuvati ljudskost, a ne ispasti lakovjeran?
Rješenje nije u tome da postanemo hladni i sumnjičavi prema svima, nego da promijenimo način na koji odgovaramo na nevolju.
Najbolja vrsta pomoći
Prava pomoć ne mora uvijek imati oblik papirnate novčanice. Ako vam netko prilazi s pričom da nema za obrok, ponudite mu konkretnu hranu. Otiđite do najbliže pekare, trgovine, kupite pecivo, sendvič, voće ili topli napitak. Iskrena potreba nikada neće odbiti obrok, dok će profesionalni prosjak vrlo brzo pokazati nezadovoljstvo jer ga hrana zapravo ne zanima. Mnogi prose jer im novac treba za alkohol ili druge ovisnosti.
Također, nemojte zaboraviti na ljude oko sebe. Često se fokusiramo na prolaznike koje vidimo na par sekundi, dok u vlastitoj blizini — u susjedstvu, zgradi ili među poznanicima — imamo ljude koji tiho pate i nikada neće izaći na ulicu moliti. Usmjeravanje resursa tamo gdje točno znate u čije ruke ide novac i kako će biti utrošen daleko je učinkovitiji put od nasumičnih darivanja na ulici.
Biti dobar ne znači biti naivan. Prava dobrota zahtijeva razmišljanje, trud i odgovornost prema onome što dajemo. Umjesto da slijepo dijelimo sitniš kako bismo se u tom trenutku osjećali bolje, usmjerimo svoju energiju tamo gdje ona stvara stvarnu promjenu.
