Jeste li se ikada zapitali zašto vam se događa upravo ono kroz što sada prolazite? Zašto bolest, teška nevolja, obiteljski gubitak ili duboka nepravda? Zašto se neke molitve, unatoč suzama i žaru, čine kao da ostaju bez ikakvog odgovora?
Kada prolazimo kroz mračne doline, iznimno je lako pomisliti da je sve krenulo pogrešnim putem. Čini nam se da se naš život raspada na komadiće i da okolnosti u kojima smo se našli više nemaju nikakav smisao. No, naš život nikada nije bio niti će biti samo niz nepredvidivih slučajnosti.
To naravno ne znači da je sve što nam se događa dobro samo po sebi. Bolest nije dobra, nepravda je bolna, a patnja sigurno nije bila prvotni Božji naum za čovjeka.
Živimo u palom i slomljenom svijetu u kojem vladaju posljedice grijeha. Međutim, ključna je istina da čak ni u takvom okruženju Bog niti na jedan trenutak nije izgubio potpunu vlast nad vašim životom.
Bog nas oblikuje kroz najteže situacije
Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima iznosi snažnu tvrdnju: „Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.“ (Rim 8,28) Zapažate li tu riječ – znamo? Pavao ne piše kako se samo nadamo ili nagađamo da će sve možda dobro završiti, nego naglašava nepokolebljivo pouzdanje. Bog uzima čak i one najteže situacije koje nikada sami ne bismo izabrali te ih upotrebljava da nas oblikuje, pročisti, ojača i privuče bliže svome srcu.
Kroz nevolje učimo prijeko potrebnoj ustrajnosti. Kroz vlastitu slabost konačno spoznajemo koliko ovisimo o Njegovoj snazi. Kroz gubitke shvaćamo prolaznost svega za što smo se grčevito vezali, dok kroz čekanje i neodgovorene molitve učimo vjerovati Božjemu srcu i onda kada ne razumijemo Njegove putove.
Težak i trnovit put nikada ne znači da je Gospodin prestao voditi vaše korake. Njegov primarni cilj nije osigurati nam ugodan život bez ikakvih problema, nego nas oblikovati na svoju slavu i dovesti do spasenja u Isusu Kristu.
On vidi cijelu knjigu
Zato se nemojte iscrpljivati i očajnički boriti da sve sami držite pod kontrolom. Predajte Njemu ono što je izvan vaših snaga i što ne možete promijeniti. Vjerujte mu kada je nebo tiho, molite kada ne vidite brz odgovor i ustrajte kada osjetite da vam ponestaje ljudske snage. Vi u ovom trenutku vidite samo jednu stranicu ili jedan kratak kadar svoje svakodnevice, dok Bog jasno vidi cijelu knjigu i konačni rasplet.
Jednoga dana, kada pogledate unatrag, razumjet ćete sve ono što vam je danas skriveno. S dubokom zahvalnošću moći ćete reći: „Tada nisam razumio zašto prolazim kroz tu tajnu, ali Bog je bio sa mnom, čuvao me i oblikovao kroz tu oluju.“
Ne dopustite da vas nevolja uvjeri kako vas je Otac nebeski zaboravio. Naša vjera ne počiva na tome da razumijemo svaki Njegov potez, nego na tome da poznajemo Njegov karakter. Ne znamo uvijek zašto se nešto događa, ali znamo Kome pripadamo – i to je sasvim dovoljno.
