Posljednjih godina zanimanje javnosti za neidentificirane letjeće objekte (NLO-e) znatno je poraslo, dijelom i zbog svjedočanstava uglednih vojnih dužnosnika te objavljenih videozapisa neobjašnjivih pojava u zraku i na moru.
Ono što je nekoć bilo tema alternativnih knjiga i konferencija danas se raspravlja i u glavnim medijima. Uz suvremena opažanja, mnogi se pitaju postoje li spomeni NLO-a i u drevnim tekstovima – uključujući knjigu proroka Ezekiela.
Dok NLO fenomene odlikuje neizvjesnost o njihovom podrijetlu, načinu kretanja i svrsi, Ezekielovo viđenje nije obavijeno takvom tajnom. Pažljivim čitanjem teksta postaje jasno da je prorok u potpunosti razumio što je vidio te je objasnio i prirodu i svrhu tog viđenja. Ezekiel nije jednostavno opisao neobičnu pojavu na nebu – on je posvjedočio teofaniji, odnosno fizičkoj objavi Božje slave, u trenutku kada se Bog spremao suditi Judinom kraljevstvu.
Oluja sa sjevera i prijestolje slave
U šestom stoljeću prije Krista, Ezekiel je bio u progonstvu s ostalim Izraelcima kraj rijeke Kebar u Babilonu kada je, kako sam kaže, “vidio Božja viđenja” (Ez 1,1). Promatrao je snažnu oluju koja je dolazila sa sjevera, s tamnim oblakom prožetim munjama i sjajem poput uglačane kovine (Ez 1,4). Iz tog sjaja kasnije se otkriva lik čovjeka koji sjedi na prijestolju, a Ezekiel to opisuje kao “priliku slave Jahvine” (Ez 1,28).
Dolazak oluje sa sjevera nije slučajan – upravo je s te strane Babilon, pod vodstvom Nabukodonozora, napao Judeju (Ez 26,7), ispunjavajući proročanstva i Ezekiela i Jeremije (Jr 1,14-15; 6,22). Godine 586. prije Krista Babilonci su razorili Jeruzalem. Stoga spomen sjevera u viđenju upućuje na povijesnu invaziju, a ne na svemir.
Četiri bića
Unutar oblaka Ezekiel je vidio četiri bića, a uz svako od njih po jedan kotač, s drugim kotačem okomito umetnutim unutar njega, što je omogućavalo kretanje u svim smjerovima bez okretanja (Ez 1,15-22).
Oči koje su prekrivale rubove kotača simboliziraju Božju sveznajuću narav (Ez 1,18). Ta bića Ezekiel kasnije izričito naziva kerubinima (Ez 10,20) – vrstom anđela povezanom s Božjim prijestoljem (Ps 80,1; 99,1), a ne izvanzemaljcima.
Iznad kerubina i kotača nalazio se prostor poput kristala, a iznad njega prijestolje od safira s likom čovjeka koji je sjao poput kovine, okružen dugom (Ez 1,26-28). Kada je taj lik progovorio, pozvao je Ezekiela na proročku službu i ispunio ga Duhom (Ez 1,25; 2,1-9) – to je bio Bog, a ne izvanzemaljsko biće.
Ista se slika ponavlja kasnije kada Ezekiel opisuje odlazak Božjeg Duha iz hrama kao znak suda nad Judejom (Ez 10,9-17), gdje prorok sam potvrđuje: “To su bića što ih vidjeh pod Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru” (Ez 10,15). Time se potvrđuje da je riječ o teofaniji, a njegovo viđenje treba tumačiti odgovorno, u povijesnom, teološkom i književnom kontekstu (2 Tim 2,15) – a ne kroz prizmu suvremenih teorija o NLO-ima.
