Svijet oko nas ponekad djeluje golemo. Na planetu žive milijarde ljudi, a svaki od njih nosi vlastitu priču, pa nije čudno što se lako osjetimo beznačajnima kad se usporedimo s drugima.
Društvene mreže dodatno hrane tu misao: nisam dovoljno talentiran, uspješan, bogat, vitak, nisam dovoljno dobar roditelj ni kuhar – popis nikad ne završava. Od malih nogu zasipaju nas nerealnim slikama savršenstva, pa se mnogi povlače prije nego što su i počeli, uvjereni da svijetu nemaju što ponuditi.
Takvo razmišljanje posve je suprotno poruci evanđelja i jedna je od laži kojom nas neprijatelj nastoji izbaciti iz igre. Svaki ljudski život važan je Bogu. Pismo kaže da smo “stvoreni na čudesan, zastrašujući način” (usp. Ps 139,14, KS). Naša vrijednost ne proizlazi iz onoga što činimo, nego iz onoga što jesmo – Božja djeca (usp. Iv 1,12-13).
Svijet nas uvjerava da produktivnost jamči vrijednost, no Božji obračun posve je drugačiji: identitet određuje cijenu čovjeka, a naš je identitet kao Božjeg stvorenja siguran. Bog od nas ne traži savršenstvo, nego raspoloživost – da se, kako piše apostol Pavao, prinesemo “kao žrtvu živu, svetu, Bogu milu” (usp. Rim 12,1, KS). Hvala Bogu što savršenstvo nije preduvjet njegova djelovanja, jer inače nitko ne bi imao šanse.
U nastavku donosimo tri razloga zašto naš život vrijedi pred Bogom:
1. Znamo da vrijedimo jer je Isus umro za nas
Zapitajmo se: za što bismo bili spremni umrijeti? Za svoj automobil? Za dječje igračke? Ljudi daju život samo za ono što im je doista dragocjeno, jer bi inače takva smrt bila uzaludna. Popis postaje još kraći kad bismo trebali žrtvovati vlastito dijete za druge. Pitamo li se onda je li Isusova smrt bila uzaludna, jesmo li doista nevažni onima za koje je umro?
Kad sumnjamo u vlastitu vrijednost, zapravo sumnjamo u Božju riječ i u djelo koje je izvršio na križu. Evanđelje po Ivanu to jasno izriče: “Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (usp. Iv 3,16, KS).
Križ ostaje otajstvo – teško je u potpunosti pojmiti kako smrt jednoga donosi život drugome – ali jedno znamo: nitko ne ide u smrt olako. Smrt je ozbiljna, konačna i povezana s patnjom, a davanje života za drugoga najveći je čin ljubavi koji postoji na zemlji. Bog nas je, dakle, stvorio iz ljubavi, što dokazuje činom samopredanja na križu.
2. Znamo da vrijedimo jer nam Bog govori da ima planove s nama
Jeremija nam donosi jedno od najdražih obećanja: “Jer ja znam kakve sam naume smislio za vas – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće, da vam dadnem budućnost i nadu” (usp. Jr 29,11, KS). Psalmist dodaje da vjeruje kako će “gledati dobrotu Jahvinu u zemlji živih” (usp. Ps 27,13, KS), a Isus nas uči moliti: “Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (usp. Mt 6,10, KS). Sva ta mjesta svjedoče da Bog ima dobre planove za svoje stvorenje.
Zbog grijeha koji je prodro u svijet, moramo birati suradnju s Bogom da bi se njegova dobrota ostvarila u našem životu, no poziv je otvoren svima. A kad smo jednom njegovi, “tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?” (usp. Rim 8,35, KS).
Zato nemojmo dopustiti da nas sram, prošle pogreške ili sumnja isključe iz Božjeg plana – ništa od toga nije prevelik izazov za Boga, koji “može učiniti nadasve više od svega što ištemo ili mislimo” (usp. Ef 3,20, KS). Ponos je ono što nam šapće da smo previše slomljeni da bismo bili korisni. Bog je moćan – on ima plan za tebe.
3. Znamo da vrijedimo jer smo svi dio Kristova tijela
Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima objašnjava da smo svi udovi jednog tijela, svatko sa svojom ulogom i nijedna nije manje vrijedna od druge (usp. 1 Kor 12,12-27). Majka koja je kod kuće s djecom može osjećati da njezin posao nije važan, ali njezina vjernost djeci oblikuje njihove Bogom određene budućnosti. Informatičar možda misli da njegov posao nije “svet” poput pastorskog, no ako se na poslu osloni na Duha, može biti svjetlo kolegama. Naš je zadatak biti vjerni i poslušni pozivu koji nam je Bog dao; uspjeh je njegova briga.
Još važnije, vrijedimo zbog onoga što jesmo, a ne zbog onoga što radimo. Čak i kad bismo cijeli dan proveli kod kuće bez ikakvog postignuća, vrijedimo Bogu jer smo njegovi, stvoreni na njegovu sliku i iz njegove ljubavi. Nijedna uloga nije premala jer je sama naša prisutnost dar. Kao što dijete u strahu noću treba samo roditelja u sobi – okolnosti se ne mijenjaju, ali sve postaje podnošljivije – tako je i s Bogom: tvoja prisutnost pred njim mijenja sve, jer te je stvorio da te upozna. Dovoljno je biti njegovo dijete.
Prema članku Amande Idleman s Crosswalk.com
