Da bi vjernik s pouzdanjem tražio i primio od Gospodina, mora slijediti zakone molitve položene od Oca.
Te smjernice nalazimo širom stranica Pisma i ako ih poslušamo, to otvara kanal od Očeve spremne ruke do naših ispruženih ruku u potrebi.
Prvo, približite se Bogu u Isusovo ime. Mi prinosimo naše molbe na osnovu onoga što je Krist učinio za nas, a ne naših vlastitih zasluga, jer nemamo nijedne. Možda je ponižavajuće neprestano priznavati da smo bespomoćni grešnici spašeni milošću, ali jedino će taj put voditi do Boga koji sluša molitve.
Drugo, osoba koja moli mora vjerovati. Biblija izjavljuje da kad tražimo, “moramo vjerovati i ne smijemo sumnjati”. Sumnjičava, neodlučna osoba “neka ne misli da će što primiti od Gospodina” (Jak 1,6-8).
Treća smjernica uključuje stanje našega srca. Apostol Ivan se obraća u vezi s time ovako: “Ako nas srce naše ne osuđuje, imamo pouzdanje u Boga. I što god išćemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove držimo i činimo što je pred njim ugodno” (1 iv 3,21-22).
Čista savjest i čisto srce apsolutno su potrebne stvari za pobjedonosnu molitvu. Ne mogu s pouzdanjem tražiti Boga odgovore kad visim na grijesima koji su razapeli njegova Sina na golgotski križ. Nemoguće je živjeti u grijehu i uživati istovremeno Gospodnju naklonost.
“Ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što išćemo po volji njegovoj, uslišava nas. A ako znamo da nas uslišava, što god išćemo, znamo da već imao to što smo od njega zaiskali” (1 Iv 5,14-15). Bog želi stav pouzdanja – sigurnosti – kad mu dolazimo u molitvi.
Potičem vas da se primičite Bogu kao što se dijete primiče ocu za kojega zna da ga bezuvjetno voli, bez suzdržavanja ili straha od odbacivanja.
“U (Isusu) imamo pouzdanje i slobodan pristup k Bogu puni povjerenja po vjeri u Krista” (Ef 3,12).
Autor: Jim Cymbala; Izvor: Worldchallenge.org
