Ako bebe idu u raj, zašto se onda protiviti pobačaju?

Zašto bismo se protivili pobačaju, ako mislimo da time šaljemo mnogo, mnogo beba u predivno nebo?

Postoji najmanje šest razloga:

1) Veliki je problem ubijati bebe u maternici, jer je ubojstvo samo po sebi veliki problem. Razlog zašto je Bog nakon Potopa uveo smrtnu kaznu bio je taj što je veliki problem kada netko ubije osobu koja je stvorena na sliku Božju. Postanak 9,6 kaže: „Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv proliti čovjek. Jer na svoju sliku Bog načini čovjeka!“ To je ono što ovo čini tako velikim problemom. Ne ubijaju se bića koja su jedinstveno stvorena na sliku Božju.

2) Veliki je problem opravdavati ubojstvo na način da onaj koji je ubijen ide u nebo, jer bi se ista logika mogla primijeniti i na one koji su stari godinu dana ili dvije, koji su još uvijek nesposobni mentalno procesuirati i tumačiti Božje objave. Dakle, ako kršćani prihvate argument: „Naravno, to je u redu, možete uzimati živote djece u majčinoj utrobi, jer ona idu u raj“, onda također možemo ići okolo i ubijati sve jednogodišnjake i jamčiti da idu u nebo, ubijati sve dvogodišnjake i jamčiti da i oni idu u nebo, a crtu ćemo povući negdje kod, ne znam, trogodišnjaka ili četverogodišnjaka. To je užasan stav i veliki problem.

3) Veliki je problem opravdavati ubojstvo na način da onaj koji je ubijen ide u nebo, jer bi se ista logika primijenila da se opravda ubijanje kršćana. Idemo van obratiti ljude, a onda ih brzo pobiti prije nego što imaju šansu otpasti od vjere. To je užasna logika.

4) Veliki je problem ubijati one koji nisu počinili nikakav zločin samo kako bi ih otpremili u nebo. Biblija govori o ovoj vrsti uvrnutog razmišljanja kada kaže: „Što ćemo dakle reći? Da ustrajemo u grijehu da bi se milost umnožila?“ (Rimljanima 6 ,1). Drugim riječima, netko je protiv Pavla pokušavao koristiti logiku da će milost obilovati gdje god grijeh bude obilovao. Te hajmo griješiti još više. Pavao je odgovorio: „I zar da ne ‘počinimo zlo da dođe dobro’?“ (Rimljanima 3,8). Bože sačuvaj. Dakle, njegov odgovor je ne. Neispravna je logika da treba griješiti da bi iz toga možda proizašlo neko dobro. Ovdje se radi o odnosu s Bogom, a ne samo o pragmatici.

5) To je veliki problem jer je život na zemlji dobar i divan. Ispravno je željeti biti živ na zemlji. A kad je apostol Pavao vagao je li bolje umrijeti i biti s Isusom ili ostati živ i služiti crkvi, odlučio je ostati živ. Evo što je napisao: „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! No ako to ‘živjeti u tijelu’ donosi plod u mojemu djelovanju, pa što da odaberem? Ne znam! Jer pritiješnjen sam od dvoga: imam želju otići i s Kristom biti, što je mnogo, mnogo bolje“ (Filipljanima 1,21-23). Dakle, neki bi mogli odgovoriti: „Dobro, onda jednostavno izaberi smrt.“ Ali u stihovima 24-25 kaže: „ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. I u to uvjeren, znam da ću ostati i biti sa svima vama, za vaš napredak i radost vjere…“

Dakle, Pavao kaže da je daleko bolje biti s Kristom ako u obzir uzimam samo sebe i svoje patnje. Molim te, Gospodine, ja bih radije bio doma. Ali ako uzmem u obzir moju službu, moje odnose, sve dobro koje bih mogao učiniti u slavljenju Boga i služenju ljudima tijekom vremena koje mi je dano ovdje na zemlji, onda na umu imam veću svrhu. A tu odgovornost ne bismo trebali oduzimati ni od koga. Dakle, ako postoji nerođena osoba, ne bismo trebali reći: „A dobro, idu u raj, pa im nemojte dati nikakvu priliku da služe Bogu na zemlji.“ To nije sukladno biblijskom rasuđivanju.

6) Na kraju, to je veliki problem jer je drsko postavljati se na Božje mjesto u pokušaju da određujemo tko ide u nebo, a tko u pakao. Bog je sudac, ne mi. Naša je dužnost slušati Boga, a ne igrati se Boga. Stoga, da, vjerujem da bebe idu u raj. I ne, nemojte ih ubijati, jer su stvoreni na sliku Božju i jer je zemlja njihov dom na putu, a i zato jer nismo Bog.

Autor: John Piper; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: DesriringGod.org

NAJNOVIJE!