Kršćani su često zbunjeni zbunjeni u vezi odnosa religije islama i etničkog identiteta muslimana. Ovakva zbunjenost manifestira se u dva oblika. Prvi je povezan s odnosom između islamskog religijskog identiteta i arapskog identiteta.
Drugi se odnosi na dubinu, kojom je islamski religijski identitet zašao u etničke identitete svake skupine muslimana.
Ako kršćani žele razumjeti svoje muslimanske bližnje, u lokalnom i globalnom smislu, ako ih žele voljeti onako kao što je Krist zapovjedio i ako s njima na učinkovit način žele podijeliti evanđelje, kršćani trebaju razumjeti kako muslimani sami sebe doživljavaju.
”Arapi” nasuprot ”muslimana
Riječi Arap i musliman nisu sinonimi. Muslimani su sljedbenici islamske vjeroispovijesti. Arapi su etnička i govorna skupina ljudi, od kojih većina jesu muslimani, ali velik broj nije. Potječu sa arapskog poluotoka, ali su se proširili dalje svijetom u 7. i 8. stoljeću, nakon dramatičnih osvajanja koja su uslijedila nakon smrti Muhameda 632. godine. Unutar 100 godina proširili su se prema zapadu kroz sjevernu Afriku i Španjolsku i došli su čak do južne Francuske.
Na istoku su porazili perzijsko carstvo i proširili su se u ono što je danas Pakistan i u središnju Aziju. To su činili kao sljedbenici islama, ali su tu ekspanziju činili i kao Arapi u kulturološkom, lingvističkom i etničkom smislu.
U početku ti su arapski muslimani živjeli kao vladajuća manjina nad većim dijelom svoga carstva. Većina stanovništva govorila je drugim jezicima, kao što su aramejski, koptski, berberski ili perzijski i prakticirali su druge religije, kao što su kršćanstvo na zapadu i Zoroastrizam na istoku.
Tijekom vremena došlo je do zajedničkog postupka islamizacije i arabizacije, nejednako ovisno o području. Egipat, sjeverna Afrika i aramejsko govorno područje Bliskog istoka gotovo je potpuno postao arabiziran jezikom, a islamska vjeroispovijest postala je dominantna, dok su u područjima kao što je Irak, Sirija, Libanon i Egipat i dalje postojale značajne manjine koje su se držale svojih kršćanskih identiteta.
Zbog toga i do današnjeg dana postoje zajednice u svakoj od ovih zemalja, koje su lingvistički arapske, ali isto tako pripadaju nekoj od drevnih kršćanskih zajednica: koptski pravoslavci u Egiptu, maronitski katolici u Libanonu, grkokatolici i rimokatolici u Palestini, istočni i sirijski pravoslavci u Siriji, kaldejski katolici i asirski pravoslavci u Iraku. Ove skupine zahvaćene su unakrsnom vatrom različitih sukoba, koji su zahvaćali ove zemlje u 20. i ovom stoljeću.
Povijesno kršćansko stanovništvo Bliskog istoka naglo je palo u posljednjih nekoliko desetljeća, jer su kršćani ubijani ili su prisiljavani na bijeg. Na primjer, značajan dio palestinskog stanovništva bio je povijesno kršćanski početkom 20. stoljeća, ali Izrael se prema njima odnosi kao da su muslimanski Palestinci, od kojih su mnogi pobjegli. Slično tome, asirski i kaldejski kršćani u Iraku uglavnom su ostavljeni sami pod Saddamom Husseinom, ali otkako je on svrgnut bili su meta islamskih skupina, dok su mnogi protjerani iz zemlje. Značajan postotak arapskog stanovništva u Sjedinjenim Američkim Državama pripada jednoj od drevnih istočnih crkava, što znači da nisu muslimani, dok asirski pravoslavni patrijarh sada živi u Chicagu.
S druge strane, mnogi drugi narodi pod islamskom vlašću postali su muslimani, ali nikada nisu postali Arapi. Na samom Bliskom istoku, Perzijanci ili Iranci, Kurdi i Turci su većinski muslimanske etničke skupine, ali sebe ne smatraju Arapima i ne govore arapski. Isto tako, najveći dio muslimanskog stanovništva u svijetu nalazi se u zemljama koje ne pripadaju arapskom govornom području: Indonezija, Pakistan, Bangladeš i Indija, neke su od njih. Većina muslimana u svijetu nisu Arapi, niti po jeziku niti po etničkoj pripadnosti.
VIDI OVO: Islam: 5 stvari koje kršćani trebaju znati o muslimanima
Arapsko središte
No, arapski utjecaj na ove ne arapske muslimane jest značajan. Kur’an je sastavljen na arapskom jeziku. Muslimani smatraju istinskim Kur’anom samo onaj koji je napisan na arapskom jeziku. Molitve koje muslimani uče pet puta dnevno se uče na arapskom jeziku, bez obzira na to razumije li štovatelj arapski ili ne. Hadis i svi autoritativni izvorni dokumenti za koje muslimani vjeruju da označavaju autentične vjerske dokumente napisani su na arapskom jeziku.
Muslimani iz jugoistočne Azije koji ne govore arapski i dalje svojoj djeci daju arapska imena. Istina je da glavne skupine ljudi koje žive najbliže arapskom svijetu, Turci, Perzijanci, Kurdi, Berberi, njeguju odnos ljubavi i mržnje s Arapima, često izražavajući superiornost ili ogorčenost prema njima. Postoji snažan utjecaj, s time da je muslimanski svijet neraskidivo povezan sa svojim arapskim središtem.
Ovdje dolazi do druge najčešće zabune. Amerikanci iz Sjeverne Amerike skloni su religijski identitet smatrati privatnim i osobnim. Istina je da još uvijek razmišljamo stereotipno: Poljaci i Talijani obično su rimokatolici, a južnjaci protestanti. Židovske obitelji ponekad će se odreći djeteta koje se obrati na kršćanstvo. Međutim, općenito gledajući, religija se smatra pitanjem izbora i drži se skrivena izvan pogleda javnosti. Pojedinac može imati bilo koji vjerski identitet i biti Amerikanac. Međutim, u velikom dijelu muslimanskog svijeta istina je suprotna. Islam je dio njihovog etničkog identiteta.
Biti Turčin, ili Perzijanac, Malajac ili mnoštvo drugih islamskih narodnih skupina znači biti musliman. Ako prestanete biti ovo drugo, prestajete automatski biti i ono prvo. Ne morate čak biti posebno praktičan kao musliman, ali ne možete ”napustiti” islam. Prijeći na drugu vjeroispovijest znači počiniti etničku i kulturnu izdaju i presjeći obiteljske i sociološke veze, koje su temelj vašeg identiteta. Ovo je jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju kršćani koji dijele evanđelje s muslimanima.
Islam ne razdvaja vjeru, kulturu i politiku u različite sfere, nego ih smatra neraskidivo povezanima. Zbog toga se na kršćanske evangelizacije i misije koje su orijentirane prema muslimanima gleda kao na nešto što želi naštetiti islamu.
Naš odgovor
Kako bi kršćanin trebao odgovoriti s obzirom na ove informacije?
Ne trebamo pretpostaviti da je svaki Arap kojeg sretnemo musliman. Može biti, ali oni isto tako mogu biti i članovi jedne od drevnih kršćanskih crkava na Bliskom istoku.
Nemojmo pretpostavljati da je svaki musliman kojeg sretnemo Arap. Većina svih muslimana nije i znat će cijeniti ako budemo znali razliku.
Trebamo shvatiti da je za mnoge muslimane islam vjera koju prakticiraju na jeziku kojeg ne poznaju i da se njihova predanost tome više se temelji na etničkom identitetu, kulturnoj praksi i obiteljskim vezama nego teološkom razumijevanju.
Trebamo biti svjesni cijene koju tražimo da je muslimani plate kako bi slijedili Isusa. Ne samo da se suočavaju s velikom vjerojatnošću progona, nego se suočavaju i s mogućnošću obiteljske, kulturne i etničke izdaje od i to strane onih koji su im najbliži, uz popratnu drastičnu promjenu u pogledu vlastitog razumijevanja vlastitog identiteta.
Isus mora biti uzdignut kao netko tko je apsolutno vrijedan toga, da bi tako visoka cijena bila vrijedna plaćanja.
Autor: Zane Pratt; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
