Često se postavlja pitanje: Možemo li Bibliji vjerovati kao povijesnom dokumentu? Kritičari kroz stoljeća osporavali su njezinu vjerodostojnost, tvrdeći da su mnoge osobe i događaji tek mitovi.
Međutim, arheologija – znanost koja istražuje tragove prošlosti – sve više potvrđuje da se Božja Riječ temelji na stvarnim događajima i osobama.
1. Jeremijini pečati
Jedan od fascinantnih primjera dolazi iz Jeruzalema. Arheologinja Eilat Mazar, poznata po svojim otkrićima na području grada Davidova, pronašla je nekoliko glinenih bula – otisaka pečata koji su se koristili za službeno zatvaranje dokumenata. Na tim malim komadićima gline otkrivena su imena ljudi koje poznajemo iz Svetog pisma – dvojice ministara kralja Jehojakima, suvremenika proroka Jeremije. To otkriće jasno povezuje biblijsku priču s povijesnim osobama i pokazuje da događaji opisani u Jeremijinoj knjizi nisu samo simbolična pripovijest, već da se doista zbili u povijesti Izraela.
2. Natpis na steli Tel Dan
Još jedno veliko otkriće arheologa potreslo je skeptike – natpis na fragmentiranoj steli pronađenoj u sjevernom Izraelu. Datira iz 8. ili 9. stoljeća prije Krista i prvi je izvanbiblijski spomen kralja Davida. Tekst govori o borbama između aramejskih i izraelskih kraljeva, a među njima stoji izraz “kuća Davidova”. Time je potvrđeno da je David bio stvarna povijesna ličnost i osnivač kraljevske dinastije, a ne legendarni junak kako su mnogi tvrdili.
3. Shema’ Yisrael – najstarije svjedočanstvo monoteizma
U blizini Carnuntuma pronađen je židovski amulet na kojem je ispisan redak iz Ponovljenog zakona: “Čuj, Izraele! Gospod je Bog naš, Gospod je jedan.” (Pnz 6,4). Ova kratka, ali snažna izjava vjere poznata je kao Shema’ Yisrael i predstavlja srž izraelskog monoteizma. Amulet pokazuje da su vjernici već u starozavjetno doba nosili Božju riječ kao zaštitu i podsjetnik na Njegovu prisutnost.
4. Paleo-hebrejski skript
Na Brdu hrama u Jeruzalemu, Eilat Mazar otkrila je krhotinu keramike s urezanim slovima na paleo-hebrejskom pismu. Riječ je o najstarijem obliku hebrejskog alfabeta pronađenom u Jeruzalemu, datiranom na vrijeme barem tisuću godina prije Krista. To dokazuje da je hebrejska pismenost postojala mnogo ranije nego što su tvrdili kritičari, te da su Izraelci doista mogli zapisivati Božju riječ već u Mojsijevo vrijeme.
5. Kutija s Jakovljevim kostima
Jedno od najzanimljivijih otkrića iz vremena Novoga zavjeta jest ossuarij – kamena kutija koja je služila za pohranu kostiju pokojnika. Na jednoj od njih stoji natpis: “Jakov, sin Josipov, brat Isusov.” Datira iz 1. stoljeća i u potpunosti se uklapa u vrijeme kada je živio Isus iz Nazareta. Premda su mnogi pokušavali osporiti njezinu autentičnost, većina stručnjaka potvrđuje da se radi o izvornom artefaktu. Ako je tako, ovo je jedan od najizravnijih arheoloških tragova koji upućuje na Isusovu obitelj.
6. Svici s Mrtvog mora
Ipak, najvažnije arheološko otkriće 20. stoljeća jesu Kumranski svici, poznatiji kao Svici s Mrtvog mora. Između 1946. i 1956. godine u jedanaest pećina kraj Mrtvog mora pronađeni su deseci tisuća fragmenata drevnih rukopisa. Među njima nalazili su se gotovo svi starozavjetni spisi, pisani na hebrejskom i aramejskom jeziku, datirani od 3. stoljeća prije Krista do 1. stoljeća nakon Krista.
Zašto je to važno? Do tada su najstariji sačuvani rukopisi Staroga zavjeta potjecali iz 10. stoljeća poslije Krista. Kumranski spisi pokazali su da se tekstovi gotovo uopće nisu promijenili tijekom više od tisuću godina prijepisa. To znači da današnja Biblija koju čitamo nije iskrivljena verzija, već vjerna poruka Božje riječi kako je izvorno dana.
Zašto je ovo važno za nas?
Sva ova otkrića – od Jeremijinih pečata do Kumranskih spisa – imaju jednu zajedničku poruku: Biblija je pouzdana. Ona nije mit, legenda ni zbirka narodnih priča. Ona je svjedočanstvo stvarnih događaja i ljudi kroz koje je Bog govorio i djelovao u povijesti.
Za vjernike to znači sigurnost – kada otvaramo Pismo, ne čitamo bajku, nego knjigu utemeljenu u stvarnosti. A za skeptike, arheologija ponovno i ponovno donosi dokaze da je teško osporiti vjerodostojnost Svetoga pisma.
Kao što je sam Isus rekao: “Nebesa će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći” (Mt 24,35). I doista, dok carstva padaju, a teorije se ruše, Božja riječ ostaje – potvrđena, sačuvana i uvijek živa.
