Baka Mira često ponavlja kako unuke ne treba previše razmaziti, jer se lako može dogoditi da se vrate živjeti kod vas. Nije ni slutila koliko će te riječi postati njezina bolna stvarnost.
Kada je njezin zet 2003. godine preminuo od raka, unuci su gledali patnju koju nijedno dijete ne bi smjelo pamtiti. Samo godinu dana kasnije, 2004., preminula je i njezina kći, jedino dijete koje je imala.
U tom trenutku, dječak od 13 i djevojčica od 11 godina ostali su bez oba roditelja. Baka Mira je tada imala 68 godina, a njezin suprug bio je u sedamdesetima. Postali su zakonski skrbnici i započeli novi roditeljski život.
Priznaje kako je bilo teško uskladiti njihov svijet s buntom i tišinom unuka koji su tugovali na svoj način. Ponovno je obilazila škole i roditeljske sastanke, dok su je drugi roditelji radoznalo promatrali.
Financijska borba bila je neumoljiva, osobito nakon odlaska u mirovinu. Zahvaljujući životnom osiguranju njezine kćeri, uspjela im je omogućiti školovanje. Danas je njezina unuka ekonomistica, a unuk uspješan poslovni čovjek.
Iako je njezin suprug preminuo 2011. godine, Mira i dalje radi honorarno kako bi pokrila troškove života. Njezin najveći ponos bio je trenutak unukove promocije kada su je prijatelji podignuli na noge kao roditelja.
Danas se nada da će doživjeti praunuke i konačno uživati u pravoj ulozi bake. Njezina najveća pobjeda je to što je, unatoč svemu, uspjela sačuvati obitelj na okupu.











Sva sreca svijeta ovoj divnoj obitelji i baki na iznimnoj hrabrosti i snazi da podigne unucad u zivot! Nazalost, neke price nisu tako idilicne. Baka moje djece po strani njihova pok.oca nikad ne pita za njih, a uz to ih je i razbastinila. Maloljetnu djecu!
Bog pozivio baku da sto duze uziva u radostima svojih unuka I praunuka !!! . — AMIN.
Pozdrav za tu plemenitu gospođu