Što Biblija kaže o samoobrani?

Biblija podržava samoobranu. U Svetom pismu čitamo o mnogim primjerim Božjih sljedbenika, koji žele zaštititi sebe i druge od zla.

Sigurnost je važna u suvremenom svijetu. Sigurnost na internetu, napredni tehnološki sustavi kućne sigurnosti i znanje o taktikama samoobrane, društvo je prepuno informacija o tome. Kršćani također traže sigurnost u svojim crkvama i domu. Neke crkve nude i tečajeve samoobrane. 

Iako je lako donijeti pretpostavke o sigurnosti, prva briga za Kristovog sljedbenika trebala bi biti ono što Gospodin kaže o bilo kojoj temi, uključujući osobnu sigurnost i obranu. Relevantni odlomci o samoobrani mogu se pronaći u Svetom pismu. Oni uključuju konkretne izjave i primjere vjernih Božjih sljedbenika, koji su se bavili zaštitom sebe i drugih.

Što znači okrenuti drugi obraz?

Jedan od glavnih stihova uključenih u raspravu o samoobrani uključuje stihovi iz evanđelja po Mateju 5,39 kada Isus govori o okretanju drugog obraza.

„A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.“ 

Mnogi kršćani čitaju ovaj stih i pitaju se želi li Isus reći da bi trebali dopustiti da im se naudi, bez samoobrane. Kada ispitujemo ovaj stih, važno je razumjeti da Isus izravno upućuje na starozavjetne odlomke koji se bave zakonom osvete (Izlazak 21, 24; Levitski zakonik 24, 20). Na temelju ovih stihova, Bog je namjeravao ograničiti osvećivanje koje se odnosili na činjenje pogrješnih djela. Krist to potvrđuje, ali se usredotočuje na ljude koji su spremni odreći se svojih prava i trpjeti uvrede protiv sebe. Mnogi komentatori naglašavaju da bi se šamar mogao odnositi na uvredu, ali pljuska po licu nije opasna po život. Umjesto reakcije osvete, Krist potiče na nesebičan stav, tako što okreće drugi obraz i ide dalje. (Matej 5, 39-41)

Ovo učenje o ne osvećivanju odražava se i u zapisima apostola. Vjernici bivaju podsjećani: “Ne vraćajte nikome zlo za zlo” (Rimljanima 12:17) i “ne vraćajte na zlo zlom ili uvredu uvredom” (1. Petrova 3, 9). Ovi stihovi ne govore o samoobrani, nego o osvećivanju. Kao što je Isus poučavao, kršćani se ne smiju osvećivati u povrijeđenosti nekome zbog nanesene nepravde. 

Biblijski primjeri samoobrane

Biblija govori protiv djelovanja u osveti, ali ne zabranjuje samoobranu. Mnogo je primjera ljudi koji su se branili od napada. Naprimjer, Estera je tražila da se Židovi mogu obraniti od ubilačkog napada Perzijanaca, kojeg je planirao zlikovac, Haman (Estera 8, 3-6). 

Židovima je bilo dopušteno boriti se protiv svojih napadača, nakon čega su se uspješno obranili od planiranog uništenja, čime se pokazalo kako je Bog djelovao kako bi sačuvao svoj narod. (Estera 8, 11; 9,1-2) Židovi i dalje obilježavaju praznik, nazvan Purim, kako bi se prisjetili događaja zabilježenih u Knjizi o Esteri. (Estera 9, 18-32)

Na sličan način, Izraelci su se naoružali radi zaštite kada su pod Nehemijinim vodstvom obnovili zid oko Jeruzalema. (Nehemija 4, 11-18) Zapravo, Sveto pismo bilježi da su Izraelci “jednom rukom obavljali svoj posao, a drugom držali oružje”. (Nehemija 4, 17)

Graditelji zida čak su nosili svoje mačeve dok su radili. (Nehemija 4,18) Dok su Izraelci bili spremni braniti se ako ih njihovi neprijatelji pokušaju napasti kako bi ih spriječili u obnovi zidina, oni nisu aktivno ratovali protiv svojih neprijatelja. Dakle, Sveto pismo uključuje primjere ljudi koji su djelovali u samoobrani. Vjernici danas mogu i trebaju nastojati zaštititi sebe i druge od zla. Biblija čak uključuje i primjer čovjeka koji štiti sebe i svoju obitelj od lopova u noći. (Izlazak 22, 2-3)

Djelovanje u obrani sebe ili drugih uključuje zauzimanje za one koji su bespomoćni, kao i obranu od tjelesnih, mentalnih, duhovnih i seksualnih nasrtaja. Na primjer, ako su muškarac ili žena napadnuti fizički ili seksualno, te bi osobe trebale pokušati uzvratiti svom napadaču. Osoba koja se brani i pokušava zaštititi ne čini grijeh. Kršćani ne bi smjeli dopustiti da se od njih radi “otirače”, koji svakome dopuštaju da se prema njima ponaša kako tko želi. Umjesto toga, kršćani se trebaju braniti i zauzimati se za slabije i bespomoćne. (Psalam 82, 3)

Što se tiče duhovnog područja, o kojem se više puta raspravlja u Božjoj Riječi, vjernici također bivaju ohrabreni na obranu “od vladara, od vlasti, od sila ovog mračnog svijeta i od duhovnih sila zla u nebeskim područjima.” ( Efežanima 6, 12)

Sotona je opisan kao ričući lav ,koji želi proždrijeti vjernike (1. Petrova 5, 8), što je razlog zbog kojeg bi kršćani trebali biti svjesni đavolskih planova. (2. Korinćanima 2, 11) 

U Poslanici Efežanima, Pavao koristi prikaze oklopa i oružja rimskih vojnika kako bi opisao različite aspekte kršćanskog oklopa, koji služe kao zaštita od Sotonskih napada. (Efežanima 6, 10-20) Prema tome, zaštita sebe i drugih nije ograničena na tjelesno, već uključuje i duhovno područje. 

Progon i samoobrana

Premda je samoobrana potrebna u mnogim okolnostima, progon za Krista se u Svetom pismu drugačije obrađuje. U cijelom Novom zavjetu, progon zbog vjere u Isusa smatra se privilegijom, koju vjernici mogu podnijeti. Isus je rekao: „Blago onima koji su progonjeni zbog pravednosti, jer njihovo je kraljevstvo nebesko. Blago vama kada vas ljudi zbog mene vrijeđaju, progone i lažno govore svako zlo protiv vas. Radujte se i veselite se, jer velika je nagrada vaša na nebu, jer su na isti način progonili proroke prije vas”. (Matej 5,10-12)

Podnošenje patnje zbog vjere u Isusa donijet će nebeske nagrade. Učenici su prepoznali ovu istinu nakon što su bili bičevani, jer su propovijedali o Isusu. (Djela 5,40-41) 

Općenito, većina Kristovih sljedbenika, opisanih u Bibliji, spremno je podnosila patnju zbog vlastite vjere u Isusa. Nekada su ljudi bježali od progona, ali Bog je čak i to koristio za širenje evanđelja. (Djela 8, 1; 4) Nekad se izbjegavalo progonstvo, jer je ono ometalo poruku o Isusovoj smrti i uskrsnuću. Na primjer, Pavao se namjerno branio od bičevanja, koristeći svoje privilegije koje je imao kao rimski građanin, kako bi izbjegao nepotrebno odugovlačenje. (Djela 22, 24-25)

Stoga, u određenim trenucima traženje obrane od progona preporučljivo je i potrebno. Međutim, većina slučajeva progona dolazi zbog namjerne odluke o vjernom slijeđenju Krista i odustanka od osobnih prava. Ljubav prema Isusu i strastvena potreba za širenjem Njegove poruke svijetu toliko su važni da bi Njegovi sljedbenici trebali biti spremni položiti svoje živote. (Ivan 15, 13; 1. Ivanova 3,16)

Trpjeti progon za Krista je privilegija, budući da je Isus patio i položio svoj život kako bi oslobodio svijet od ropstva grijehu i smrti. (Ivan 10, 18; Rimljanima 8, 2)

Obrana sebe i drugih 

Biblija podržava samoobranu. U Svetom pismu čitamo o mnogim primjerim Božjih sljedbenika, koji žele zaštititi sebe i druge od zla. Iako Krist osuđuje djelovanje u osveti, On ne zabranjuje djelovanje u samoobrani. Stoga, vjernici ne čine grijeh kada brane sebe ili druge od zla i nepravde. 

Autorica: Sophia Bricker; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ: