„Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu“ (Kološanima 3,1).
Ove riječi apostola Pavla poziv su svakome tko vjeruje u Krista da svoj pogled i srce usmjeri prema nebu – prema vječnosti koja nas čeka. Ipak, mnogi danas imaju pogrešne predodžbe o tome što je raj i kako će on izgledati. To nije bajkovito mjesto u kojem ljudi postaju anđeli s krilima, plutaju na oblacima ili sviraju harfe cijelu vječnost. Biblijska slika neba daleko je dublja, stvarnija i veličanstvenija od takvih pojednostavljenih prikaza.
Kao Božja djeca, pozvani smo da „tražimo ono što je gore“, da svoje misli i čežnje usmjerimo prema vječnoj stvarnosti koja nas čeka. Da bismo to mogli, važno je razumjeti tri temeljne istine o raju koje nam Pismo otkriva.
1. Raj je mjesto gdje Bog prebiva i vlada
Prije svega, raj je Božje prebivalište. Biblija ga naziva Božjom kućom, Božjim gradom i Božjim počivalištem. To je središte Njegove prisutnosti, mjesto gdje Njegova volja vlada savršeno i gdje se Njegova ljubav očituje bez ikakve sjene zla. Isus ga naziva „kraljevstvom Božjim“ ili „kraljevstvom nebeskim“, a ti se izrazi pojavljuju više od trideset puta u Svetom pismu.
U tom kraljevstvu Bog je na prijestolju – On je izvor svjetlosti, pravde, mira i radosti. U raju više nema suza, boli ni smrti, jer sve staro prolazi, a sve postaje novo. Sve što u ovom svijetu tražimo i za čim žudimo – savršena ljubav, potpuna sigurnost, neizmjerna radost – u potpunosti će se ostvariti u Njegovoj prisutnosti.
2. Raj je stvarno, opipljivo mjesto
Raj nije neka apstraktna ideja ili stanje svijesti, nego konkretna stvarnost. Biblija jasno opisuje nebeski grad s ulicama, rijekama, drvećem i domovima. Govori o stvarima koje su nam poznate, ali u savršenom, proslavljenom obliku. U Otkrivenju čitamo o „novom nebu i novoj zemlji“, o mjestu gdje će pravednici živjeti u uskrsnulim, proslavljenim tijelima.
To znači da naše postojanje u vječnosti neće biti samo duhovno – ono će biti i tjelesno, ali oslobođeno svih ograničenja grijeha i propadljivosti. Moći ćemo vidjeti, čuti, dodirivati i uživati Božju prisutnost u punini. Čak i Isus nakon uskrsnuća nije bio duh, nego jeo s učenicima i hodao s njima – takvo će biti i naše postojanje. Matej 6,20 govori da u raju „skupljamo blago“, a to možemo činiti samo ako je riječ o stvarnom mjestu.
3. Raj je stvoren za nas
Najveća istina o raju jest da ga je Bog stvorio s nama na umu. On nije morao stvarati svemir, zemlju ni raj – ali je to učinio jer je želio obitelj. Njegova je čežnja oduvijek bila imati sinove i kćeri koji će Mu pripadati i s kojima će dijeliti vječnost. Raj je mjesto koje je pripremio za nas, svoj narod, kako bismo zauvijek bili u zajedništvu s Njim.
Zemlja je samo privremeni dom, mjesto gdje rastemo, učimo, vjerujemo i služimo. Ali konačni cilj je raj – dom u kojem ćemo vječno živjeti s Bogom. Zato Isus u Ivanu 14,2 kaže: „U kući Oca mojega ima mnogo stanova… idem da vam pripravim mjesto.“ To mjesto čeka one koji ga ljube i koji su u Kristu.
Raj nadilazi ljudsku maštu
Sve što pokušamo zamisliti o raju uvijek će biti nedovoljno. Apostol Pavao piše: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“ (1. Korinćanima 2,9). Božja vječna stvarnost nadilazi sve naše snove, maštanja i ljudske slike. Ona je savršena, neizrecivo ljepša i veličanstvenija od svega što možemo pojmiti.
Zato, ako smo suuskrsli s Kristom, pozvani smo već sada živjeti s pogledom usmjerenim prema gore. Naše srce ne smije biti vezano samo uz zemaljsko, nego uz ono što je vječno. To ne znači bježati od stvarnosti, nego živjeti svaki dan s nadom u vječnost – s radošću što nas čeka dom u kojem ćemo zauvijek biti s Njim.
Raj nije bajka ni utjeha za slabe – on je konačni cilj Božjeg plana ljubavi. Mi nismo stvoreni za propadljivost, nego za vječnost. I zato neka nas Pavlove riječi svakodnevno podsjećaju: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore.“ Tamo je naš pravi dom. Tamo nas čeka Onaj koji nas ljubi od vječnosti.
