Mnogi kršćani žive u stalnom strahu, vjerujući da neprijatelj poznaje svaki kutak njihova uma i svaku skrivenu misao.
Međutim, John Ramirez, čovjek koji je proveo 25 godina služeći tami kao visokorangirani sotonistički svećenik prije nego što je doživio radikalno obraćenje, iznosi šokantno svjedočanstvo koje mijenja pogled na duhovnu borbu.
Ramirez jasno poručuje: đavao ne može čitati vaše misli – to je sposobnost koju posjeduje isključivo Bog.
Dok je služio kraljevstvu tame, Ramirez je iz prve ruke vidio kako demonske sile operiraju. Objašnjava da sotonisti i demoni ne vide unutrašnjost ljudskog duha, već su vrhunski promatrači ljudskog ponašanja.
Ako neprijatelj ne može čitati misli, postavlja se pitanje kako uvijek zna točno gdje i kada nas napasti. Odgovor leži u našim navikama i obrascima koje on godinama pažljivo proučava.
Zamka navika i predvidljivost ponašanja
Ramirez ističe da đavao koristi naše navike kao mapu puta. Baš kao što istražitelj može predvidjeti kretanje osumnjičenika na temelju rutine, tako i zli duhovi prepoznaju obrasce u našem životu. Ako imate naviku reagirati ljutnjom na određene situacije ili bježati u poroke kada ste pod stresom, vi zapravo neprijatelju dajete “legalno pravo” i putokaz za napad.
Strah je jedno od najmoćnijih oruđa koje je Ramirez koristio dok je bacao prokletstva na četvrti i pojedince. Strah djeluje poput duhovnog raka koji izjeda život iznutra, paralizirajući ljude da zakorače u sudbinu koju im je Bog namijenio. K
ada osoba živi u strahu, ona otvara vrata manipulaciji, postajući poput marionete čije konce povlači neprijatelj. Prekidanje tog ciklusa zahtijeva prepoznavanje loših navika i njihovu zamjenu duhovnim disciplinama.
Kako pobjedonosno zatvoriti vrata neprijatelju?
Pobjeda u duhovnoj borbi ne dolazi samo kroz snagu volje, već kroz autoritet koji vjernik ima u Isusu Kristu. Ramirez savjetuje korištenje “molitvi duhovnog ratovanja” koje su potkrijepljene silom Svetog Duha.
Ključ je u preuzimanju odgovornosti za svoje misli i postupke. Biblija nas uči da svaku misao zarobimo u poslušnost Kristu, ne zato što đavao vidi te misli, već zato što ih on pokušava sugerirati i potaknuti kroz vanjske podražaje.
Umjesto da đavlu pridajemo preveliku važnost, trebamo se fokusirati na izgradnju dobrih navika – poput stalne molitve, slavljenja i čitanja Riječi. Kada naše navike pripadnu Isusu, neprijatelj gubi svoju mapu i više ne može predvidjeti naše korake.
Promjena ponašanja i zatvaranje vrata grijehu oduzimaju đavlu uporište, čineći vjernika opasnim za kraljevstvo tame.
Kako onda definisati kada nas opsedaju crne misli,one su od sotone.
Имаш присилне мисли и твоје мисли. Ђаво не може да их чита али може да ти “шапће” и сугерише нешто. Те присилне су ђавоље. Човек који је у греху има много више тих присилних мисли.Он ти уба и мисао у главу и ако се ухватиш за ту мисао и прихватиш је, он крене да те напада. А вероватно провали шта мислиш на основу твојих поступака.
Uh greskom ti pritisnuh minus a htela sam plus!
Dobro pitanje Dusane!
Dobro je ovo što je napisano, ali ipak nepotpuno. Čak i najduhovnije kršćane može uhvatiti trema. Tad je rješenje: Bojni poklič! Bilo to: “Haleluja!!!” ili nešto slično. Samo mora biti doslovce bojni poklič, urlanje kao da napadaš neprijatelja. Ako te uhvati strah, a ti oglasi bojni poklič nekoliko puta, sve dok strah ne ode Nemoguće da se čovjek boji i oglašava bojni poklič, jedno drugo isključuje. Iskreno mi vas je žao, jer većina vas živi u strahu: Što će reći komšije, mogu zvati policiju, itd. Ali ovo je bitno za proboj kad napadne strah (Strah je prvi demon koga Đavo šalje protiv kršćana).
Što god nam oduzme imamo pravo zahtijevati da nam se vrati
braco hriscani: katolici,pravoslavci, protestanti a I drugi verujuci procitajte oca Tadeja: kakve su ti misli, takav ti je zivot. sve od misli krece. I ovaj naslov ne mesajte sa new agerskim mantrama jer su bas ovaj naslov zloupptrebili I koriste u svoju propaganda. kada svoje zle I opasne misli sasecemo u korenu, zlo medju nama nema sta da trazi.