Mučite se u tjelesnim bolovima, psihički ste iscrpljeni i ne znate kako ćete izdržati još jedan dan? Bog vam je u stanju pružiti sve što vam treba!
Ranije ove godine moje su me ruke potpuno izdale dok sam se spremala.
Nisam se mogla odjenuti. Bila sam iscrpljena, a nije bilo još ni devet ujutro. Patim od post-polio sindroma, i nikada ne znam kada će mi neka nova bol postati dnevna smetnja ili nova normalna pojava. Nisam htjela nastaviti ovako. Što me čeka ovog dana?
Vapila sam Gospodinu, govoreći mu da osjećam veliku nepravdu. Na kraju sam izjavila: „Ne mogu živjeti ovako ostatak svog života. Jednostavno ne mogu!“ Osjećala sam se frustrirano, ljutito i poraženo u isto vrijeme. Znam da to može zvučati duboko neduhovno, ali tako sam se osjećala. Nisam mogla zamisliti da ću živjeti ostatak svog života s tim tjelesnim borbama.
U tišini
Nakon mog jadikovanja sam utihnula. Rekla sam sve što sam željela reći. A onda sam čekala. Nisam sigurna jesam li očekivala odgovor od Boga, ali znala sam da moram biti mirna i slušati.
U tišini sam čula sljedeće riječi: „Ne tražim od tebe da živiš ovako ostatak svog života. Samo te tražim da živiš tako danas.“ Osjećala sam kao da mi Bog govori.
Odmah sam osjetila neopisivi osjećaj mira. Moja se situacija nije promijenila, ali osjećala sam se čudno drugačije. Danas je bio zadnji dan na koji bih se mogla usredotočiti. Danas se činilo izvodljivim. Danas je bilo puno manje zastrašujuće od „ostatka mog života“. Danas mi se sve činilo mogućim. Mogućim, to jest, s Bogom.
Nakon što me je preplavilo olakšanje, ponovo sam razmišljala o tim riječima: „Ne tražim od tebe da živiš ovako ostatak svog života. Samo te tražim da živiš tako danas.“ Jesu li to bile Božje riječi upućene meni? Jesu li u skladu s Božjim karakterom? Što kaže Biblija o tim riječima?
Dnevni kruh
Sjetila sam se kako nas je Isus podučio moliti: „Kruh naš svagdanji daj nam danas“ (Matej 6,11). Bog će zadovoljiti naše potrebe danas. Njegova milost je dostupna za danas. Ne trebamo biti zabrinuti za budućnost, pa čak ni za sutra, jer svaki dan ima svoje vlastite poteškoće (Matej 6,34).
Budućnost je u Božjim rukama. Sutra ujutro može donijeti radost, pa čak i čudo (Psalam 30,5), jer njegovo milosrđe je novo svakog jutra i ništa nije nemoguće s Bogom (Tužaljke 3,22-23; Luka 1,37).
Carfatsko ulje i brašno kod udovice bilo je čudesno dostupno koliko god im je trebalo (1. Kraljevima 17,14-16). Nakon što se Ezekija pomolio, anđeo Gospodnji pogubio je 185.000 Asiraca, a da Izrael nije niti krenuo u borbu (2. Kraljevima 19,35). Gideon je porazio ogromnu vojsku Midjanaca sa samo tri stotine ljudi (Suci 7,1-25). Ljudski govoreći, nitko od njih nije vidio izlaz iz situacije. A često ni mi ne vidimo. Ali s Bogom je sve moguće onima koji vjeruju (Marko 9,23).
Bog me je uvjerio da ne moram očajavati u vezi budućnosti. Ali me nije uvjerio da će se moje okolnosti promijeniti ako se pouzdam u njega. Pozvao me da izdržim danas i vjerujem mu u vezi sutra.
PROČITAJTE: 4 moćne molitve za snagu
Radujte se, molite, zahvaljujte
Ali danas. Kako ću izdržati danas? Pitala sam se. Danas se ipak naziralo sa svim mojim poteškoćama.
Prisjetila sam se da je milost Božja dovoljna za mene. Da se njegova snaga usavršava u mojoj slabosti (2. Korinćanima 12,9-10). Da ga trebam čekati i da će me ojačati i zadovoljiti sve moje potrebe (Izaija 40,30-31; Filipljanima 4,19). On je „blizu onima koji su slomljena srca, i spasava one koji su duha skrušena“ (Psalam 34,18). Ako mu se približim, tada će se on približiti meni (Jakovljeva 4,8).
I dok sam prolazila kroz dan, morala sam se radovati tome što je Bog činio, moliti bez prestanka, zahvaljivati čak i u teškim okolnostima, znajući da je sve ovo Božja volja za mene (1. Solunjanima 5,16-18).
Dah po dah
Radovati se u kušnjama nije mi lako. Moram se namjerno usredotočiti na ono što Bog radi usred toga. Moram se podsjećati da, iako se moje kušnje čine teške i beskonačne, one su lagane i trenutačne u odnosu na vječnost. I pripremaju me za breme slave koja se ne može usporediti ni sa čime (2. Korinćanima 4,17).
Kad se moje borbe čine nemilosrdne, tjeraju me da se pouzdam u Boga iz dana u dan, iz trenutka u trenutak, dah po dah. Bol, bila fizička, emocionalna ili duhovna, zna kako okupirati moju pažnju. Ili mogu usredotočiti tu pažnju na sebe i potonuti u očaj, ili mogu preusmjeriti svoje misli na Isusa i tražiti od njega milost.
Taj dijalog s Bogom iz trenutka u trenutak me mijenja. Vidim njegovu dostatnost i slavu na načine koje inače nikada ne bih vidjela (2. Korinćanima 3,18). Patnja ima jedinstveni način da me stavi u Božju prisutnost i da gledam njegovu slavu, jer mu stalno vapim.
Pritisnuti, ali ne pritiješnjeni
Kako je moj dan završio? Iskreno, bilo je teško. Moj muž, Joel, pomogao mi je odjenuti se. Imala sam dovoljno snage da se odvezem svojim prilagođenim minivanom na masažnu terapiju, što mi je očajnički trebalo. Terapeutkinja je čekala na vratima da mi pomogne – nešto što nikad prije nije učinila. Odmah sam vidjela kako se Bog brine za mene.
Kad sam se vratila kući, Joel se pobrinuo za sve što mi je potrebno. Ali okolnosti nisu nestale na način koji bih izabrala. Imala sam problema s koncentracijom. Bila u naizmjeničnim bolovima. Osjećala se frustrirano zbog moje slabosti.
Sve što sam mogla jest vapiti Bogu. I poduzeti sljedeći korak. Jasnije sam shvatila što znači biti „u svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne zatrti“ (2. Korinćanima 4,8-9). Iako je dan bio težak, Bog se pobrinuo da me ne slomi.
PROČITAJTE: Ako ste bolesni i potrebna vam je snaga, ova molitva vam može pomoći
Samo danas
Moja se bol i snaga javljaju svakodnevno, pa često ne znam što mogu očekivati dok ne izađem iz kreveta. Ova stvarnost vrijedi i za emocionalnu bol. Ali čak i kad dan sadrži patnju, utješena sam da znam da me Bog ne poziva živjeti s tom boli i slabosti ostatak svog života. Zove me samo da živim s time danas. Neki će dani biti mnogo više od svega što mogu zamoliti ili zamisliti (Efežanima 3,20). A drugih će me dana on držati u oluji.
No svaki će mi dan pružiti sve što mi treba.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Desiringgod.org
