Nikad neću zaboraviti trenutak kad sam saznala da je Božji odgovor „ne“ na nešto što sam stvarno željela.

Šapnuo mi je taj odgovor u moje srce i pomogao mi shvatiti da sam provela previše vremena držeći se nečega što mi nije bilo namijenjeno. Nakon što sam mjesecima iskazivala svoju molbu, nježno mi je rekao da to pustim.

Isprva nisam razumjela da su njegovi planovi bolji od mojih. Trenuci tuge i (naizgled) prazne ruke, ostavili su me s pitanjem zašto bi mi Bog oduzeo ovu priliku koju sam toliko željela. Pogrešno sam vjerovala da ako mi ne bi dao ono što sam htjela, sigurno ne razumije koliko mi je to važno. Činilo se kao da mi nepotrebno uskraćuje, ne daje mi obilno kao što sam mislila da treba.

Dopuštenje za tugu

Kad smo prisiljeni pustiti nešto za čime stvarno čeznemo – bilo da nam je oduzeto ili izgleda kao da nam se nikada neće dati – tuga je prirodni odgovor. Težina razočaranja je slomljenost. Može nas savladati i trebati vremena za oporavak.

Nije pogrešno doživjeti razočaranje kad se život ne odvija onako kako se nadamo. Ako si ne damo dozvolu za tugovanje, nehotice vjerujemo kako Bog želi da se odmah osjećamo bolje, umjesto da djeluje kroz tu bol i donese pravu promjenu u našem srcu. Izgubimo iz vida njegov poziv da svoje borbe podložimo pod njegove noge.

On se ne boji boli koju osjećamo. Njegov suverenitet ne ovisi o našim osjećajima. Neće pokušati poništiti našu bol brzim i privremenim rješenjima. Pušta nas da izrazimo osjećaj nedostatka i tuge u tom trenutku. Dozvoljava nam da osjetimo prazninu kako bi nas zadovoljio sa samim sobom. Želi nam se približiti.

Pronalaženje Njegove ljubavi u tugovanju

Panika koju sam osjećala dok sam vođena u drugom smjeru dala mi je jasnu sliku stanja mog srca. Više me brinulo da dobijem ono što sam htjela nego da vidim gdje me Bog želi.

Razočaranje često otkriva ono što okupira našu naklonost. Iako razočaranje nije pogrešno, daje nam mjerilo koje pokazuje gdje smo položili svoju nadu. Tugovanje kroz naše nezadovoljstvo nas prisiljava da nosimo te želje natrag k Bogu – čak i samo kako bismo ga pitali zašto nam nije dao te stvari. Rasvjetljava idole koje smo stvorili u našim životima. Kroz tugu izlaze van naše najveće frustracije i oslobađamo naše surove emocije. Tuga nas milostivo privlači u hrvanje s Bogom u svakom ranjavanju i razočaranju.

Svrha tugovanja nije samo da izbacimo našu patnju (koja nas ostavlja u očaju), već da našu pažnju usmjerimo natrag na Božja obećanja i nadu koju imamo u Kristu. On nam obećava da će nas uslišati kada ga zazovemo (Matej 7,7). Obećava nam da nam je blizu (Psalam 34,18). Obećava nam da je vjeran (Ponovljeni zakon 31,6). Obećava nam da će ova bol završiti (Otkrivenje 21,4). Obećava nam da kada ga tražimo, preobrazit će naša srca kako bismo ga željeli više (Psalam 37,4). Neće nas ostaviti u bijedi našeg razočaranja, jer nije dovršio posao koji je započeo u nama (Filipljanima 1,6). Uvjerit će nas u svoju ljubav dok ga pozivamo u borbu koju osjećamo.

Ono najbolje od njega može biti bolno

C. S. Lewis je jednom napisao: „Ne sumnjamo nužno da Bog neće učiniti ono što je najbolje za nas, već se pitamo koliko bolno će ispasti ono najbolje.“

Preusmjeravanje iznuđuje nešto iz naših ruku što smo se nadali da ćemo zadržati. Kroz to počinjemo shvaćati da se Božji plan za naš život ne ravna po lakom i udobnom putu; ali on sve zajedno, čak i ova razočaranja, izvodi za naše dobro (Rimljanima 8,28).

Bog uvijek ima naše krajnje dobro na umu, što znači da će iznuditi idole iz naših ruku. Ne čini to zato što je okrutan ili nam želi oduzeti nešto. On zna bolje od nas, a njegovo „ne“ je uvijek milosrdno, čak i kada boli. On je za nas, bori se protiv onoga što će nas udaljiti od njega (Rimljanima 8,31). Zna da naša srca mogu biti istinski zadovoljna samo u njemu (Ivan 4,14). Neće tolerirati da bude drugi u našim životima, jer želi da imamo nešto toliko bolje od onoga što svijet može ponuditi.

Kad Bog oduzima nešto, stvara prostor u našim životima kako bi nas ispunio više sa sobom i svojim blagoslovima. To je najveći dar od svih. Možda to ne osjećamo u trenucima kada smo prisiljeni prihvatiti razočaranje, ali on nam želi pomoći da shvatimo što je istina. Želi da iskusimo sami za sebe – da okusimo i vidimo, i znamo da je dobar (Psalam 34,8).

Razočaranje može biti dio života na ovom svijetu, dok se borimo pustiti naše zemaljske želje i otvoriti naša srca za primanje dobrih stvari koje nam Bog želi dati. No, ako smo u Kristu, naša borba s razočaranjem samo je privremena. Božja obećanja i radost koju doživljavamo kad ih postanemo svjesni, ono su što je vječno.

Autorica: MaryLynn Johnson; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org