Priča četrnaestogodišnjeg Luke Tančika iz Vršca u Srbiji i njegove obitelji duboko potresa i razotkriva mračnu stranu našeg društva.
Luka, dječak s blagim intelektualnim teškoćama, svakodnevno je meta ismijavanja, vrijeđanja i psihičkog zlostavljanja svojih vršnjaka – a nasilje se sve češće prelijeva i na njegovu obitelj, piše Telegraf.
„Noćima ne spavam. Moje dijete to nije zaslužilo“, govori kroz suze Milena Tančik, Lukina majka. Zlostavljanje je postalo dio njihove svakodnevice: vrijeđanja na ulici, dobacivanja, zvonjenja na interfon usred noći i ponižavajuće uvrede usmjerene i prema njoj. Nedavno su nasilnici otišli i korak dalje – na Google kartama umjesto njihove adrese osvanula je sramotna montaža s natpisom „Zoološki vrt Luka Tančik“, uz fotografiju dječaka s glavom montiranom na tijelo životinje.
Luka je od rođenja prošao teške medicinske izazove – preživio je krvarenje na mozgu i reanimaciju, što je ostavilo posljedice na njegov razvoj.
Njegova povremena agresivnost, objašnjava majka, nije namjera već način na koji pokušava privući pažnju i uključiti se u igru. „On samo želi prijatelje. Kad ga odbiju, slomi se i plače. Kaže mi: ‘Mama, ja ovo više ne mogu izdržati.’“
Milena ga ne ostavlja ni trenutka samog, jer čim izađe iz kuće, počinju uvrede. Njegova mlađa sestra također trpi nasilje samo zato što je Lukina sestra. Roditelji nasilne djece, kaže Milena, šute ili krivnju svaljuju na Luku.
Unatoč prijavama policiji i centrima za socijalnu skrb, sustav ostaje nijem. „Moj sin nije svjestan da radi nešto pogrešno. On samo traži nekoga tko će se igrati s njim“, kaže očajna majka.
Ova obitelj ne traži sažaljenje – traži empatiju, razumijevanje i odgovornost društva koje ne smije okretati glavu od djece koja su drugačija. Luka ne treba izolaciju. Luka treba prijatelja.