Pitanje braka i razvoda uvijek je bilo složeno i zahtjevno za razmatranje, a čini se da u današnje vrijeme postaje još složenije.

Isus se u navedenom čitanju iz Evanđelja našao u situaciji da je morao progovoriti o toj temi. No prije nego što prokomentiramo Isusov odgovor farizejima, recimo nešto o prvotnoj Božjoj namjeri za brak, koju čitamo odmah na početku knjige Postanka.

Božje djelo stvaranja nije bilo potpuno prije nego što je stvorio ženu. Bog je ženu mogao stvoriti od praha zemaljskog kao što je stvorio i muškarca, no On je odabrao da ju stvori od muškarčeva mesa i kostiju. Čineći tako ilustrirao nam je da u braku muškarac i žena simbolično postaju jedno tijelo. To je otajstvena unija srca, tijela i života dvoje ljudi. Kroz Bibliju vidimo da Bog tretira to posebno partnerstvo između muškarca i žene vrlo ozbiljno. Zato onaj tko je u braku, ili planira biti u braku, treba biti voljan zadržati tu predanost koja od dvoje ljudi čini jedno. Cilj braka treba biti više od prijateljstva, brak treba značiti jedinstvo muškarca i žene. Bog je osposobio i opremio muškarca i ženu za raznolike i različite zadaće. No sve te zadaće trebaju voditi ka istom cilju – uzvisivanju Boga!

Muškarac daje ženi život, a žena pak daje život cijelom čovječanstvu. Svaka rola ima ekskluzivne privilegije. Stoga nema mjesta za mišljenje da je jedan spol superironiji od drugoga! Bog je dao brak Adamu i Evi kao uzvišeni dar. Oni su bili stvoreni savršeni jedno za drugo. Iz toga trebamo naučiti da se brak brak se ne zasniva samo iz praktičnih razloga, niti je proizvod bilo koje kulture. Brak je institucija zasnovana od Boga i ima tri osnovna aspekta:

  1. Čovjek ostavlja svoje roditelje i u javnom činu obećava sebe svojoj ženi.
  1. Muškarac i žena bivaju združeni i preuzimaju odgovornost svatko za dobrobit onog drugog, i ljube jedno drugo iznad svih ostalih.
  1. Muškarac i žena postaju jedno tijelo u intimnoj i predanoj seksualnoj uniji, koja je rezervirana za život u braku.

Snažni i stabilni brakovi uključuju sva tri nabrojena aspekta.

Sada kada smo govorili o Božjim temeljima na kojima stoji institucija braka pređimo na Isusov odgovor farizejima. Farizeji su svojim pitanjem još jednom pokušali postaviti zamku Isusu: ”Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?” Ako bi Isus podržao takvu praksu tada bi odobrio farizejske uskogrudne postupke, a oni su sumnjali da bi on to učinio. Ako pak zauzme stav protiv razvoda, neki muškarci iz gomile mogli bi negodovati zbog njegova stava. Neki od njih su možda upotrijebili upravo ove Mojsijeve riječi (Pnz 24, 1-3) kao opravdanje u želji da se razvedu od svojih žena. Još važnije, mogao je na sebe navući bijes Heroda Antipe koji je već dao ubiti Ivana Krstitelja koji ga je kritizirao zbog razvoda i preljuba. To je ono što su farizeji sigurno željeli. Farizeji su na razvod gledali radije kao na čisto pravno i praktično, nego kao na duhovno pitanje, a Isus je uzeo njihovo pitanje kao dobru priliku da se osvrne na Božju prvotnu namjeru za brak, te da razotkrije njihove sebične motive. Oni nisu razmišljali o tome što je bila Božja prvotna namjera za brak, već su o braku razmišljali kao o ustanovi iz čisto praktičnih razloga. Oni su citirali Mojsija nepošteno i izvan konteksta. Vjerujem da je Mojsije kroz ovu odredbu, u tome određenom kontekstu, zapravo želio zaštititi žene od samovoljnog i nepravednog postupanja. Isus je pokazao tim ekspertima Zakona kako je zapravo površno njihovo znanje.

Bog je dozvolio razvod braka kao ustupak prema ljudskoj grešnosti i slabosti. Razvod nije bio odobren kao dio prvotne Božje zamisli, ali je iznimno ustanovljen da bi zaštitio povrijeđenu ili oštećenu stranu u lošoj situaciji. Naime, svi mi ljudi smo podložni grijehu i slabostima i moramo razumjeti da se ponekad događaju vrlo teške, bolne i nesretne situacije, da stvari ponekad krenu nizbrdo i da se ti događaji više ne mogu vratiti, niti popraviti. Takve situacije nisu dio prvotne Božje namjere za brak, ali se u ovom našem svijetu ponekad događaju i kršćanima. Kako se u crkvi nositi s takvim situacijama? Osobno ne vjerujem da kršćanski odgovor na pitanje razvoda treba biti neumoljiva tvrdoća u riješenosti (a takve neumoljive prakse postoje) da određena osoba bude zauvijek odvojena od zajedništva i Pričesti, i to zbog nečega što više ne može promijeniti niti vratiti. Ne vjerujem da je to prikladan odgovor čak i ako je riječ o osobi koja je pogriješila, odnosno strani je odgovornija za raspad braka. Naravno, ako ta osoba osjeća iskreno žaljenje i želju da ubuduće nastavi drugačije. Ono što je bilo najčešće se više ne može popraviti niti vratiti. Svi smo mi griješili, te i dalje griješimo, te više ne možemo promijeniti neke stvari (samo što su naši grijesi nešto drugačiji), pa bi prvo sebe trebali zauvijek isključiti. Dakle takva kruta praksa može imati mnogo zajedničkoga s tvrdoćom srca, samopravednošću i neopraštanjem. Farizeji su Mosijevo iznimno dopuštenje razvoda koristili kao legalno opravdanje, tako da su njime rušili dostojanstvo žene i braka. Stoga kršćani ne bi smjeli upasti u zamku da Božju namjeru za brak koriste tako da ruše čovjeka, umjesto da ga izgrađuju. U tako osjetljivim stvarima ne smijemo postupati tvrda srca i generalizirati, bez poznavanja određenog konteksta. Trebamo razumjeti svaku specifičnu situaciju u kojoj se određena osoba našla. Trebamo biti sposobni u svemu vidjeti čovjeka…

S druge strane, Bog želi da vjenčani ljudi, ili oni koji se namjeravaju vjenčati, svoj brak računaju kao nešto trajno. Nipošto ne valja ulaziti u brak s opcijom da ako ti ne paše možeš izaći van. Vjerojatno je da će tvoj brak biti sretniji ako si od samog početka privržen i bez rezervno se zalažeš za trajnost. Ne budi tvrda srca poput poput farizeja, već budu tvrdoglav u svojoj odlučnosti da uz Božju pomoć ostanete zajedno! Žene su često u povijesti bile tretirane tako reći kao vlasništvo. Prema braku i razvodu odnosilo se kao prema transakciji sličnoj kupovanju i prodavanju zemlje. Onaj tko sebično i olako koristi Mojsijeve riječi kao opravdanje da napusti bračnog partnera i ponovno se oženi, sigurno je da čini preljub. To je stav protiv kojeg Isus diže glas i koji je osudio, razjašnjavanju Božju originalnu namjeru da brak znači jedinstvo i vjernost! Isus je podigao Božji ideal i rekao svojim sljedbenicima da žive po tom idealu!

Autor: Jasmin Koso