Je li ponovni brak nakon razvoda uvijek preljub?

Prije nego počnemo odgovarati na ovo pitanje, ponovimo: „Bog mrzi razvod“ (Malahija 2,16). Bol, frustracija i zbunjenost koje većina ljudi doživljava nakon razvoda su zasigurno jedan od razloga zašto ga Bog toliko mrzi. Još je teže pitanje, kada je riječ o Bibliji, pitanje ponovnog sklapanja braka. Velika većina ljudi koji se razvedu razmatraju ponovni brak ili u njega i stupe. Što Biblija govori o tome?

Matej (19,9) govori: „Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub“. Vidi i Matej (5,32). Pismo jasno govori da je brak nakon razvoda preljub, osim ako je prvi brak raskinut zbog bračne nevjere.

Naše je mišljenje da postoje određeni slučajevi u kojima su rastava i ponovna ženidba dopušteni bez da se ponovni brak smatra preljubom. Ovi slučajevi uključuju nevjernost u braku te napuštanje bračnog druga koji je vjeran od strane preljubnika. Ne kažemo da bi osoba ni u takvoj situaciji trebala ponovno stupiti u brak.

Biblija potiče da takva osoba ostane samac ili da se prošli brak pokuša popraviti (1 Kor 7,11). Isto tako, naše je mišljenje da je Bog ponudio Svoju milost i dobrotu nevinoj osobi u braku koji se rastavlja dopuštajući da ta osoba ponovno stupi u brak.

Osoba koja se rastavi zbog razloga koji se ne uklapaju u gore navedene te nakon toga ponovno stupi u brak je počinila preljub (Luka 16,18). Tada je pitanje je li to ponovno sklapanje braka čin preljuba ili je stanje preljuba. U jednom se prijevodu Biblije (Matej 5,32; Luka 16,18) smatra da je riječ o stanju preljuba. U isto vrijeme, na drugim se mjestima ne naznačava točno radi li se o nečem trajnom. Ponekada se radi o tome da se nešto jednostavno dogodilo.

Na primjer, riječ „razvod“ u Mateju (5,32) je u sadašnjem vremenu, ali rastavljanje nije radnja koja traje. No prema našem mišljenju, ponovno sklapanje braka, bez obzira na okolnosti, nije stanje preljuba. Jedino se čin ponovnog sklapanja braka može smatrati preljubom.

Po zakonu Starog zavjeta, bračna nevjera se kažnjavala smrću (Levitski zakonik 20,10). U isto vrijeme, u Ponovljenom zakonu (24, 1-4) se spomen braka nakon razvoda ne smatra preljubom te se ne traži smrtna kazna za osobu koja je ponovno stupila u brak. Biblija eksplicitno govori da Bog mrzi razvod (Malahija 2,16), no nigdje se ne naznačava da Bog mrzi ponovno stupanje u brak.

Biblija nigdje ne zapovijeda osobama koje su ponovno stupile u brak da se razvedu. U Ponovljenom zakonu takav se brak ne spominje kao nevažeći (24,1-4). Jednak je grijeh razvesti se prvi put kao i rastaviti se nakon ponovnog sklapanja braka. Oboje uključuju kršenje zavjeta danih pred Bogom, između para i pred svjedocima.

Bez obzira na okolnosti, jednom kada je par ponovno stupio u brak trebaju raditi na tome da žive u vjernosti, u poštovanju Boga te s Kristom kao središtem svoga braka. Brak je brak. Bog ne gleda na ponovno sklopljen brak kao nevažeći. Par koji je ponovno stupio u brak treba se posvetit Bogu i jedno drugome – treba poštovati Boga tako što će svoj brak usmjeriti Kristu i raditi na njemu (Efežanima 5,22-33).

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.