Jer je meni život Krist, a smrt dobitak.” (Filipljanima 1, 21)

Da vas sutra policija uhiti i stavi u zatvor jer ste prošle nedjelje bili u crkvi, kako bi izgledalo vaše prvo pismo koje biste napisali prijateljima i obitelji? Dok sjedite na betonskoj klupi i dok gledate u čvrste čelične opruge pitajući se koliko dugo ćete ovdje biti držani, netko vam je dao komad papira i olovku. Kako biste svojoj obitelji opisali ono što se dogodilo? Što biste rekli u zakonima, o svojim pravima i o policajcima koji su vas uhitili? Kako biste opisali svoje osjećaje?

Ono što bismo vi ili ja napisali u tome pismu bi otkrilo koliko zapravo u dubini srca svatko od nas vjeruje Isusu. Na neki način svatko od nas bi imao pravo žaliti se i prigovarati; jer bilo je ”pogrešno” to što smo bačeni u zatvor. Ali ako je Isus stvaran, onda u stvari mi nikada nemamo pravo opravdanje da gunđamo ili očajavamo. Ako lažno optuživanje i utamničenje uništi našu nadu i pouzdanje, to znači da još uvijek nismo otkrili istinsku nadu, pouzdanje i radost.

Nikada nemojte biti zadovoljni s Bogom zbog kojeg nećete biti zadovoljni čak i kada ste utamničeni.

Pavlova oluja: zatvor

Apostol Pavao je bio u zatvoru kada je napisao „Jer je meni život Krist.“ Veliki broj nas recitira i ponavlja ove stihove iz udobnosti i sigurnosti slobode – slobode vjerovanja, slobode slavljenja, slobode čak i da svoje vjerovanje dijelimo s drugima. Mogli bismo se prošetati svojim susjedstvom i iz svega glasa ispovijedati svoju nadu u Isusa, a da sve što dobijemo budu čudni pogledi ili razgovor. Za Pavla (kao i za veliki broj današnjih kršćana) to danas nije tako.

Pavao je ove riječi napisao dok je bio utamničen. Tada nije nikome učinio ništa nažao niti je počinio ikakav zločin. Jednostavno nije htio šutjeti o svojoj najvećoj ljubavi. I dok je ondje sjedio usamljen, u neudobnosti, napušten i ponižen, još uvijek nije htio šutjeti o svojoj najvećoj ljubavi. Slavio je. Nije pisao drugim vjernicima o tome kako mu je loše ili o tome kako se prema njemu loše ophode. Nije tražio da naprave peticiju za njegovo puštanje na slobodu i nije se prepustio samosažalijevanju. Ne, pisao im je neka se raduju u Kristu i neka se sjete i proklamiraju Njegovo ime.

Kasnije je u svome pismu pisao „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se“! (Filipljanima 4,4) Ne trošite uzalud svoja srca na zabrinutost ili na žal zbog mene. Uživajte u Isusu zajedno sa mnom.

Život je Krist

Što znači kada Pavao piše da je „život Krist“? Kada pročitamo stihove koji slijede i koji su bili prije ovih, vidjeti ćemo da to znači barem dvije stvari. U prijašnjim stihovima piše „Očekujem i nadam se, da se ni u čemu neću postidjeti, nego da će se i sada, kao svagda, sa svom smjelošću Krista proslaviti u tijelu mojemu, bilo životom, bilo smrću“. (Filipljanima 1, 20) „Život je Krist“ znači živjeti za Krista – častiti Ga životom koji nam je On dao.

U idućim stihovima piše „Jer sam pritisnut s obje strane: imam želju umrijeti i biti s Kristom, što bi bilo mnogo bolje. Ali ostati u tijelu, potrebnije je zbog vas. I ovo znam pouzdano, da ću ostati i ustrajati kod sviju vas na vaš napredak i radost vjere“. (Filipljanima 1, 23-25) „Život je Krist“ znači dati sebe za druge zbog vjere u Krista – raditi, žrtvovati se i nastojati da i drugi povjeruju i da Ga slave.

Kada se u životu radujemo u Kristu čak i kada se događaju najgore stvari i kada se trudimo častiti Ga u onome na što nas je pozvao dok smo ovdje, tako činimo ono što možemo kako bismo i druge privukli prema Kristu.

Smrt je dobitak

Dosad smo obradili samo polovicu onoga što piše u Filipljanima 1, 21. Dok živimo ovdje na zemlji jedini način kako će svatko od nas u potpunosti spoznati Krista jest ako shvatimo da će život s Njime postati bolji tek nakon što umremo. Ponovno Pavao piše „imam želju umrijeti i biti s Kristom, što bi bilo mnogo bolje“. (Filipljanima 1, 23) Ako sada pokušamo živjeti za Krista bez da pokušamo biti s Kristom onda vjerojatno uistinu ne živimo za Krista. Vjerojatno živimo sami za sebe.

Ključ kako živjeti za Isusa (čak i kada smo napušteni iza rešetaka) jest da svoje kratke zemaljske živote ”usidrimo” u slavljenje Krista. Ako to možemo početi činiti sada vjerom, ako želimo okusiti ono bolje koje nas očekuje u vječnosti, biti ćemo puno bolje opremljeni i motivirani za sve okolnosti koje nas očekuju u ovome životu, bez obzira bile one loše ili dobre, teške ili sretne, očekivane ili neočekivane, bez obzira bili mi slobodni ili utamničeni.

Napušteni ili klicanjem pozdravljeni

Nekima od nas ne treba reći da trebamo otići Isusu kada smo bačeni u zatvor. U stvari, neki od nas pohitaju k Njemu kada su u nevolji. Ipak, ovako izgledaju kušnje i pobjede, kada smo napušteni i hvaljeni, kada proživljavamo teške i sretne trenutke. Pavao u istome pismu koje je napisao u zatvoru piše „Znam i oskudijevati, znam i obilovati; u svemu i u sve sam se uputio, i sit biti, i gladovati, i izobilovati i nemati“! (Filipljanima 4, 12)

Koja je tajna radosti i zadovoljstva kada se suočimo s bilo čime što život stavi ispred nas? Tajna je da u središte svojih života stavimo radost i zadovoljstvo u Kristu, a ne da se prilagođavamo okolnostima. John Piper kaže „U situacijama kada smo izgubili puno i kada imamo malo Krist dolazi i pokazuje nam se kao nešto što je puno vrijednije od onoga što smo izgubili. Kada imamo puno i kada smo preplavljeni obiljem, Krist dolazi i pokazuje da je superiorniji od svega onoga što posjedujemo“.

Autor: Marshall Segal; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org