Čuju li nas pokojnici?

“Sveti Ante, moli za nas.”

Među brojnim kršćanima, pretežno Rimokatolicima, prevladava uvjerenje kako se osim Bogu (Ocu, Sinu i Duhu Svetome) vjernici mogu moliti također i pokojnim osobama, najčešće svecima i Mariji. Ovakva praksa ima dugu povijesnu tradiciju, još od 3. stoljeća poslije Krista.

Vjeruje se kako nas Marija i sveci, pokojne osobe koje je Rimokatolička Crkva kanonizirala, mogu čuti i vidjeti gdje god se mi nalazili te naše molitve prenijeti Bogu i zagovarati za nas pred Njegovim prijestoljem. No imaju li takva vjerovanja podršku? Da bi to bilo moguće, postoje dva preduvjeta koja moraju biti ispunjena:

1.) Marija i sveci moraju biti sveprisutni kako bi nas mogli vidjeti i čuti bez obzira na to gdje se mi nalazili.

2.) Pokojne osobe moraju imati mogućnost vidjeti nas na Zemlji i utjecati na događaje koji se zbivaju u ovozemaljskom životu.

Što kaže Biblija?

Biblija je Božja objava ljudima koja nam otkriva mnoge stvari, a između ostalog kako funkcioniraju duhovne stvari, takoreći duhovni “zakoni fizike”. Stoga je upravo ona ta koja nam daje najbolji odgovor na pitanje mogu li nas mrtvi čuti. A taj odgovor kratko i jasno glasi – “NE”! Božja riječ u Propovjedniku 9,5-6 kaže sljedeće:

“Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod suncem.”

Iz navedenih stihova vidimo da drugi preduvjet nije zadovoljen. Što je s prvim preduvjetom? Dok nam Biblija na mnogo mjesta daje na znanje da je Bog sveprisutan (Jer 23,23-24; Izr 15,3; 1 Kr 8,27; Mt 18,20; Iz 57,15; Ps 139,7-10 i brojni drugi), nigdje to ne kaže za pokojne osobe. Zapravo, ima mnoštvo biblijskih stihova koji dokazuju da izuzev Boga, nijedno drugo duhovno biće nije sveprisutno – ni Marija ni sveci ni anđeli ni demoni.

Razmotrimo neke od njih:

– “Budite trezveni, bdijte, jer protivnik vaš, Đavao, kao ričući lav obilazi okolo tražeći koga može proždrijeti.” (1. Petrova 5,8) Da je Sotona sveprisutan, on ne bi morao obilaziti okolo. Osim toga, nakon što je đavao iskoristio sve kušnje, “otišao je od” Isusa na neko vrijeme (Lk 4,13). Sve ovo ukazuje na to da su anđeli ograničeni prostorom i vremenom, baš poput nas.

– “I kaza mi [anđeo] : »Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi. Knez kraljevstva perzijskoga [đavao] protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih knezova, dođe mi u pomoć. Ostavih ga nasuprot knezu perzijskome, a ja dođoh da ti kažem što će zadesiti tvoj narod na svršetku danâ. Jer još će jedno viđenje biti za one dane.«” (Daniel 10,12-14) Božji anđeo bio je od Boga poslan da donese Danielu poruku, no đavao mu je stao na put i zadržavao ga na mjestu dvadeset i jedan dan, sve dok mu arkanđeo Mihael nije pomogao da se oslobodi đavla. Iz toga također vidimo da anđeli ne mogu biti sveprisutni jer kada bi mogli biti, onda bi se i ovaj anđeo mogao istovremeno boriti s đavlom i razgovarati s Danielom. No anđeli su ograničeni svojim položajem u prostoru. Na isti način sveci i Marija ne mogu istovremeno slušati molitve ljudi s različitih krajeva svijeta.

Ovo sve nam dokazuje da ni prvi preduvjet nije zadovoljen.

Što općenito Bog kaže o obraćanju pokojnicima?

“Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se OBRAĆAO NA POKOJNIKE. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.” (Ponovljeni zakon 18,9-12)

“Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja [Jahve] ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda. Posvećujte se da budete sveti! Ta ja sam Jahve, Bog vaš. Držite moje zakone i vršite ih. Ja, Jahve, posvećujem vas.’ ” (Levitski zakonik 20,6-8)

Bog nije mogao biti jasniji po pitanju obraćanja pokojnicima. Iz navedenog također vidimo da osim što ljudi molitvom mrtvima otvaraju prokletstva u svoj život, čine negativni duhovni utjecaj i nad svojom zemljom (“zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj”). Upravo to je glavni uzrok lošeg gospodarskog i političkog stanja u zemlji.

Primjer Šaula

U 1. Samuelovoj 28 imamo primjer Šaula i njegove situacije s vračaricom iz En-Dora. Ova epizoda nam otkriva mnogo o tome kako duhovne stvari funkcioniraju, pogotovo vezano uz mrtve. Ovdje čitamo kako je Šaul dao istjerati iz zemlje sve zazivače duhova zbog Božjih zakona koji to zabranjuju (stih 3). Kada je vidio snagu Filistejaca, protivnika s kojima je trebao zaratiti, zastrašio se (s. 5) te upitao Boga što da čini. Budući da mu Bog nije dao odgovor (s. 6), odlučio je konzultirati zazivačicu duhova iz En-Dora (s. 7). Tada slijedi ključan dio:

“Tada se Šaul preruši, obuče druge haljine i otputi se s dva čovjeka. I dođe noću k onoj ženi i reče joj: »Daj mi vračaj pomoću duha i dozovi mi onoga koga ti reknem.« A žena mu odgovori: »Ta ti znaš što je učinio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje zazivače duhova i vračeve. Zašto postavljaš zamke mome životu da me pogubiš?« A Šaul joj se zakle Jahvom govoreći: »Tako mi živog Jahve, nećeš biti ništa kriva za ovo!« Tada žena zapita: »Koga da ti dozovem?« A on odgovori: »Dozovi mi Samuela!«

Kad žena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reče Šaulu: »Zašto si me prevario? Ta ti si Šaul!« A kralj joj odvrati: »Ne boj se! Nego što vidiš?« A žena odgovori Šaulu: »Vidim nešto božansko što se diže iz zemlje.« Šaul je upita: »Kakva je obličja?« A ona odgovori: »Izlazi starac, ogrnut plaštem.« Tada Šaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se.

Samuel upita Šaula: »Zašto si pomutio moj mir dozivajući me gore?« A Šaul odgovori: »U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojštili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me poučiš što da činim.« A Samuel odvrati: »Zašto mene pitaš kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem? Jahve ti je učinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu, jer nisi poslušao riječi Jahvinih i jer nisi izvršio njegova žestokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako učinio. Jahve će predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke. Sutra ćeš sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve će predati u filistejske ruke.«” (1. Samuelova 28,8-19)

Dva su ključna pitanja koja je Samuel postavio Šaulu:

– Zašto si pomutio moj mir dozivajući me gore?
– Zašto mene pitaš kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem?

Obraćanjem pokojnicima i pokušavanjem uspostavljanja kontakta s njima ometa se njihov mir. Oni sada napokon uživaju u Božjoj prisutnosti i slave Ga (Otkrivenje 7). To je ono što se može zaključiti iz prvog Samuelovog pitanja, a drugo njegovo pitanje nam daje jednako važnu pouku – ako misliš da se Bog okrenuo od tebe i da te neće uslišati, nemoj misliti ni da će te uslišati preko Marije, sv. Ante, sv. Lovre ili bilo koga drugoga pokojnoga. Pored Stvoritelja koji nas ljubi najviše od svih i jedini zna sve o nama besmislica je tražiti pomoć bilo koga drugoga. Zašto bi itko drugi bio više zainteresiran za nas i naše probleme od Boga?

Foto: Unsplash

Nebeski posrednik – jedan ili stotine?

“Jer je jedan Bog i JEDAN POSREDNIK između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji je sebe samoga dao kao otkupninu za sve da bude svjedočanstvo u stanovito vrijeme,” (1. Timoteju 2,5-6)

“Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, Pravednika.” (1. Ivanova 2,1)

“Tko osuđuje? Krist je umro, štoviše i uskrsnuo, on je i zdesna Bogu, on i posreduje za nas.” (Rimljanima 8,34)

“Zato i može u potpunosti spasiti one koji po njemu pristupaju k Bogu, pošto uvijek živi da bi se zauzimao za njih.” (Hebrejima 7,25)

Isus je taj koji za nas zagovara pred Bogom – On je naš jedini posrednik i zagovornik. Oni koji tvrde da to mogu biti i Marija i sveci i ostali pokojnici pogrešno naučavaju. Čak se možda oni ponekad i mole za čovječanstvo na Zemlji, to ne možemo znati, ali sigurno se ne mogu moliti za određene osobe na Zemlji jer oni nisu više toliko upućeni u zemaljska zbivanja, kao što je već ranije u članku objašnjeno.

Marija možda ponekad i moli Boga na ovaj način: “Bože, molim te budi milostiv prema čovječanstvu i ne diži još ruku na nj. Još uvijek ima onih koji te ljube.” Ali sigurno ne moli ovako: “Bože, molim te za Ivu Ivića da ga ozdraviš od bronhitisa jer me je to zamolio.” Marija, za razliku od Isusa koji je Bog, ne zna za Vas. Ona Vas ne zna imenom i prezimenom niti poznaje vašu životnu situaciju da bi se mogla zauzimati za Vas. Marija i sveti jesu živi u Gospodinu, ali ništa ne znaju niti imaju udjela u zbivanjima pod Suncem, kao što je rekao kralj Salomon.

Svetac – tko je to?

Je li svetac živa ili mrtva osoba? Osoba koju Bog smatra svetom ili rimski biskup, papa?
“Pavao, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, svetima koji su u Efezu i vjernima u Kristu Isusu.” (Efežanima 1,1)
“I dogodilo se dok je Petar posvuda prolazio, sišao je i k svetima koji su prebivali u Lidi.”
(Djela 9,32)

Sveti su živući ljudi koji su postali čisti i pravedni pred Bogom tako što su povjerovali u Isusa Krista, pokajali se i odvratili od svojih grijeha i predali svoj život Kristu. Na taj način se postaje svetac, a ne tako da papa osobu proglasi svecem nakon što napravi dva čuda. Razumijevanje biblijskog značenja pojma “svetac” ključno je za shvaćanje ovih stihova knjige Otkrivenja koji se često pogrešno tumače:

“I kad je uzeo knjigu, četiri životinje i dvadeset i četiri starješine pale su pred Jaganjca. Svatko od njih imao je harfe i zlatne čaše pune kâda, a to su molitve svetih.” (Otkrivenje 5,8)

Ovi stihovi ne govore o tome da pokojnici u Nebu mole za nas, već da su molitve svetih, živućih ljudi na Zemlji, žrtva mirisnica ugodna Bogu.

Crkvena povijest

Ako pogledamo povijest Crkve, pogotovo prvih nekoliko stoljeća, uviđamo kako praksa molitve mrtvima nije proizašla iz izvorne Crkve koju su Isus Krist i apostoli utemeljili, a ranocrkveni očevi sačuvali. I oni sami su smatrali da je pogrešno moliti se mrtvima ili bilo kome drugome rađe nego Bogu:

“Smatramo da nije ispravno moliti se onim bićima koja su se i sama molila Bogu, uviđajući da bi i oni sami više voljeli da svoje molitve prinesemo Bogu kojemu su se i oni molili.” (Origen, Protiv Celza, knjiga 5, poglavlje 11)

“Ako bilo tko na takav način zazove drugog boga, a ne Stvoritelja, on ne moli, nego huli.” (Tertulijan, Protiv Marciona, 4. knjiga, 26. poglavlje)

Najranija Molitva upućena Mariji datira tek iz 250. godine, a u četvrtom stoljeću je tek takva praksa postala općeprihvaćena. To se dogodilo priljevom rimskih poganskih mnogobožaca u kršćansku Crkvu koji su onda svoje idole i bogove zamijenili Marijom i svecima. Zašto bi Bog čekao četiri stoljeća da ljudima otkrije kako se ipak mogu i mrtvima obraćati?

ZAKLJUČAK

Ljubljena braćo i sestre u Kristu, ako ste ikada prakticirali molitvu Mariji i/ili svecima pokajte se ovoga trenutka i Bog Vam je voljan oprostiti, očistiti Vas i osloboditi svakoga prokletstva koje je takva praksa oslobodila u Vaš život. Mrtvi nas ne mogu ni vidjeti ni čuti ni uslišati. To može samo sveprisutni, sveznajući i svemogući Bog – Otac, Sin i Duh Sveti.

Autor: M. L.