Dalibor se probudio u mrtvačnici i opisao što je vidio: Bio je to Isus

U siječnju 2005. godine, nakon teške skijaške nesreće u Austriji, život Hrvata Dalibora Jozića zauvijek se promijenio.

Dok su liječnici u Innsbrucku proglasili njegovu smrt, Daliborovo tijelo prebačeno je u bolničku mrtvačnicu. Tamo je proveo čak 22 minute potpuno klinički mrtav. Ipak, ono što je doživio tijekom tih trenutaka izvan ovozemaljskog svijeta, postalo je njegovo najsnažnije životno svjedočanstvo.

Susret s Milosrđem u potpunoj bjelini

Nakon buđenja na hladnom željeznom stolu u hladnjači, Dalibor se ponovno onesvijestio od šoka. Sljedećih sedam dana u bolničkoj sobi gledao je nevjerojatnu ljepotu u ljudima oko sebe, opisujući liječnike i pacijente poput anđela.

No, ključni trenutak dogodio se tijekom same kliničke smrti. Našao se u prostoru čiste, nerealne bjeline gdje mu je prišla osoba u kojoj je odmah prepoznao Isusa Krista.

Pao je na koljena, no Spasitelj ga je zagrlio i uputio mu riječi koje su ga duboko potresle: „Ustani, brate.” Činjenica da ga sam Bog naziva bratom slomila je svu njegovu dotadašnju svjetovnu distancu prema vjeri. U mladosti se Dalibor, iako odgajan u franjevačkoj duhovnosti u rodnom Sarajevu, udaljio od Boga, trčeći za novcem, uspjehom i materijalnim vrijednostima.

Pregled života i povratak s misijom

Tada je uslijedio potresan pregled cijeloga njegova života. Dalibor svjedoči kako to nije bilo obično gledanje filma, već je ponovno proživio svaki događaj, osjetivši dobro, ali i svako počinjeno zlo. Posebno ga je pogodio grijeh površnih odnosa iz mladosti, u kojima djevojke nije promatrao kao buduće supruge. Iako od Isusa nije osjetio osudu ni prijekor, sam je spoznao da u takvom stanju duše ne može ući u raj. Zato je zamolio Gospodina za priliku da se vrati i popravi stvari.

„Mogu li se ikako vratiti i popraviti stvari?” pitao je Dalibor. Gospodin mu je uslišio molitvu.

Život u znaku ljubavi i molitve

Danas je Dalibor suprug i otac troje djece, a cijeli mu se život vrti oko obitelji i trajne molitve. Naglašava kako se svetost ne gradi samo riječima, već konkretnim djelima ljubavi, poput obavljanja svakodnevnih kućanskih poslova s prikazanjem Gospodinu.

Kao vjernika ga najviše žaloste psovke koje svakodnevno čuje u domovini. Dalibor poručuje svima kako je uzaludno znati cijelo Sveto pismo ako čovjek nema ljubavi prema bližnjemu. Preporučuje svim da grade živi odnos s Bogom.