Borba s rakom za malog Keitha Burketta započela je prerano – sa samo šest godina. Sve je počelo kao naizgled obična bol u prsima, no liječnici su uskoro otkrili tekućinu u plućima.
Operacija je u početku djelovala uspješno, no ubrzo se pojavila izraslina – zlokobni znak koji je označio početak najteže bitke njegovog života.
Dijagnoza: rak. Iako je još bio dijete, Keith je pokazao nevjerojatnu hrabrost. Zbog svoje upornosti i vedrine u najtežim trenucima, okolina mu je nadjenula nadimak „Courageous Keith“ – Hrabri Keith.
„Kada odrastem možda ću ja imati ženu i dobro ću se brinuti za nju. Mislim da se prema ljudima treba odnositi onako kako želite da se odnose prema vama“, izjavio je jednom prilikom, ostavivši snažan dojam na sve koji su ga slušali. I doista, bio je dijete koje je nosilo svjetlo gdje god bi se pojavio.
Njegova dirljiva životna priča, puna nade i boli, privukla je tisuće ljudi koji su pratili njegovu borbu na Facebooku. Svaki korak, svaka vijest iz bolnice, postajala je izvor suza, molitava i podrške. Bio je simbol borbe, ali i podsjetnik koliko je život dragocjen.
Kada se rak vratio po četvrti put, Keith je već bio iscrpljen. No tada se dogodilo nešto veličanstveno. Cijela zajednica u njegovom gradiću odlučila mu je ispuniti jedno posebno božićno čudo.
Pokrenuta je inicijativa za ranu proslavu Božića samo za njega. „Ideja za rani Božić za Keitha rodila se preko jedne parade u njegovoj kući. Nakon toga je rasla, rasla, rasla… jer nitko nije htio reći ‘ne’“, izjavila je jedna od organizatorica.
Dječak je imao samo još jednu želju
Ulica se pretvorila u božićnu bajku: DJ, volonteri, božićni ukrasi, humanitarna prodaja majica i proglašenje 21. listopada kao „Dana Keitha Burketta“ – sve je bilo za njega. No, pravi vrhunac večeri bio je – njegov osmijeh.
Ali Keith je imao još samo jednu želju.
Uoči svoje smrti, Keith je rekao majci: „Mama, ja bih te htio otpratiti do oltara prije nego umrem.“ Ta jednostavna, ali snažna rečenica ostavila je njegovu majku bez riječi. „Nikada ne bih pomislila da ću preklinjati Boga da uzme moje dijete, jer radije bih da bude s Bogom nego da ovako pati. Nije fer“, priznala je slomljena, ali predana majka.
Uz pomoć zajednice, vjenčanje s njegovim očuhom brzo je organizirano, a Keith je ispunio svoju posljednju životnu želju – otpratio je mamu do oltara.
Nekoliko dana kasnije, društvene mreže su potresene objavom: „Keith je danas dobio anđeoska krila i sada je u nebu da bude s Tobom, Bože.“
Keith Burkett je preminuo, ali njegova hrabrost, suosjećanje i vjera ostaju svjetionik mnogima. Bio je mali dječak s velikim srcem, dijete koje je u najtežim trenucima podsjećalo svijet na snagu ljubavi i nade.
