Velika Izaijina knjiga, najpoznatiji od svitaka s Mrtvog mora i jedan od najstarijih sačuvanih biblijskih rukopisa, prvi je put nakon 1968. godine izložena javnosti u svojoj punoj duljini.
Kako prenosi CBN News, ovaj neprocjenjivi svitak središnji je dio izložbe „Glas iz pustinje“ u Svetištu knjige jeruzalemskog Izraelskog muzeja, kojom se obilježava 60. obljetnica te ustanove.
Rukopis je dugačak sedam metara i sedamnaest centimetara, a sastoji se od 17 listova životinjske kože sašivenih lanenim koncem, na kojima je ispisano 54 stupca teksta na starohebrejskom jeziku.
Kustosica Hagit Maoz datira njegov nastanak u razdoblje između 120. i 125. godine prije Krista, ističući kako svitak obuhvaća cjelovitu Knjigu proroka Izaije – svih 66 poglavlja kakva se i danas nalaze u suvremenim izdanjima Biblije.
Svitak je 1947. godine slučajno otkrio beduinski pastir u špilji pokraj Kumrana, na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora, gdje je bio pohranjen u glinenom vrču više od dva tisućljeća.
Nakon pronalaska prošao je nevjerojatan put – od Jeruzalema do Sjedinjenih Američkih Država, gdje ga je 1954. godine putem oglasa u listu The Wall Street Journal u tajnosti otkupio izraelski arheolog Yigael Yadin i vratio u domovinu.
Među retcima ovoga drevnog svitka nalaze se i poznate proročke riječi o miru među narodima (Iz 2,4) te mesijansko proroštvo koje kršćani čitaju kao navještaj Kristova rođenja: „Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel“ (Iz 7,14).
Činjenica da se tekst gotovo nimalo ne razlikuje od današnjih biblijskih prijevoda snažno svjedoči o iznimnoj vjernosti i predanosti prepisivača koji su Božju riječ očuvali kroz više od dvije tisuće godina.










