„Pomoć je moja od Gospodina koji stvori nebo i zemlju.“ Ovi stihovi iz Psalma 121 oživjeli su na čudesan način za jednu stariju ženu iz malog gradića u Iowi, koja je provela užasnu noć sama na zemlji, bez telefona i vode. Bog je čuo njezine vapaje i poslao pomoć u najneočekivanijem trenutku.
Bilo je to obično ljetno jutro kada su se 13-godišnji Gunner Skidmore i njegov najbolji prijatelj Kohen Chick krenuli voziti biciklima. Dok su prolazili pokraj jednog imanja, Kohen je uočio da nešto nije u redu. Odlučili su se okrenuti i provjeriti situaciju, a ono što su pronašli duboko ih je potreslo.
U dvorištu je ležala njihova starija susjeda, potpuno nemoćna. Nesretna žena pala je još u ponedjeljak oko sedamnaest sati dok je hranila svog konja. Kako bi je netko uočio, tijekom noći se nekako uspjela otkotrljati iz stražnjeg dijela dvorišta prema naprijed. Provela je šesnaest sati na tlu, u strahu za vlastiti život, dok su je napadali kukci.
Dječaci su odmah reagirali. Gunner je nazvao svoju majku, koja je brzo stigla i pozvala hitnu pomoć. Liječnici su ženu prevezli u bolnicu, a dječaci su svjesni da bi još samo nekoliko sati na suncu za nju bilo kobno. Dok se starica oporavlja, Gunnerova majka brine o njezinom konju i priprema joj topli obrok za povratak kući.
Ova dvojica tinejdžera nisu planirala spasilačku misiju, ali Bog je tog jutra upravljao njihovim koracima. Kada osjetimo Božji poticaj, čak i u malim stvarima, trebamo obratiti pozornost – jer upravo mi možemo biti odgovor na nečije usrdne molitve.
