Nakon desetljeća svjetovnih obećanja koja su zvučala primamljivo, ali ostavila milijune ljudi duhovno osiromašene, prazne, tjeskobne i izolirane, Europa ponovno otkriva svoje duhovne korijene.
U vremenu u kojem je materijalizam obećavao sreću, a individualizam slobodu, mnogi su ostali bez smisla, bez pripadnosti i bez unutarnjeg mira.
No, usprkos buci modernog svijeta, nešto se tiho događa. Kulturno kršćanstvo — vjera koja je stoljećima oblikovala identitet europskog čovjeka — ponovno uzima maha.
Prema nedavnim istraživanjima, došlo je do zapanjujućeg porasta crkvene prisutnosti među pripadnicima generacije Z, posebno u Engleskoj i Walesu.
U samo šest godina, zabilježen je rast od čak 50% u posjećenosti crkvama. Ovaj tihi, ali duboko značajan pomak nije samo statistika — to je pokazatelj unutarnje žeđi za smislom, povezanošću i istinom u vremenu kada su mnogi izgubili vjeru u svjetovne sustave.
Stručnjaci ističu da ovaj duhovni preporod dolazi kao odgovor na očiti neuspjeh sekularizma. Sekularna društva, iako tehnološki napredna i često gospodarski razvijena, nisu uspjela ispuniti najdublje potrebe ljudske duše.
U svijetu gdje je sve relativno, a vrijednosti se neprestano mijenjaju, ljudi sve više osjećaju duhovnu prazninu. No umjesto da se okrenu potpunom odbacivanju duhovnosti, mnogi ponovno pronalaze vrijednost u vjeri svojih predaka — u kršćanstvu koje pruža stabilnost, zajedništvo i smisao.
Suvremeni svijet je obećavao oslobođenje od “tereta” religije, ali je umjesto slobode donio usamljenost i duhovnu glad. Vjera, koja se nekima činila zastarjelom, sada se ponovno otkriva kao izvor nade, identiteta i nutarnje snage.
Danas, dok se mnogi mladi ljudi ponovno okupljaju oko evanđelja i zajedništva vjernika, postaje jasno da Europa nije zaboravila svoje korijene. Tiho, ali neosporno, događa se povratak izgubljenog blaga. Europa se ne predaje — ona se ponovno sjeća Tko ju je oblikovao.
