Pripadnici Islama, kao najnovije od velikih svjetskih religija, Bibliju ne priznaju u ovom današnjem obliku. Neki idu toliko daleko s tvrdnjom kako su u Starom i Novom zavjetu pomiješani istina i laž, te za krajnje usporedbu koriste isključivo Kur’an.
No, kao vrhunac svojih tvrdnji navode da je Krist (Isus as) bio musliman, Božji poslanik, a nikako Njegov Sin i Spasitelj, koji još uvijek nije umro, te da je uzdignut na Allahov kat i da će se ponovo vratiti na Zemlju.
Biblija je za muslimane bezvrijedna knjiga
Za muslimane, Biblija je praktično bezvrijedna, kada se govori o autentičnosti njenog božanskog otkrivenja. Oni vjeruju da je ona bila potpuno “iskvarena” i stoga nedostojna povjerenja. Ali, ako ispitamo biblijske dokumente, koristeći iste standarde koje bi koristio bilo koji povjesničar, mi otkrivamo da je njena pouzdanost potpuna.
Primjerice, kada sakupimo bilo kojih deset drevnih dokumenata zajedno, njihov autoritet je mnogo manji od autoriteta novozavjetnih dokumenata. Kao što je ranije spomenuto, imamo preko 24.000 kopija manuskripata sa dijelovima Novoga zavjeta datiranih ranije od 350. godine po Kristu. Radi usporedbe, druga po redu od svih drevnih knjiga je “Ilijada” sa 643 manuskripata.
Dr. John Warwick Montgomery, dekan pravnog fakulteta “Simon Greenleaf School of Law” i zapaženi teolog, komentira ovo na sljedeći način: “Biti skeptičan prema suvremenim spisima Novoga zavjeta, znači dozvoliti svim klasičnim drevnim dokumentima da skliznu u mrak, jer nijedan od dokumenata drevnog perioda nije tako dobro provjeren, što se tiče bibliografije, kao Novi zavjet. ”
Kada pogledamo što nam sam tekst Novog zavjeta govori, vidjet ćemo da pisci novozavjetnih knjiga kažu za sebe da su oni očevici, odnosno bliski suradnici očevidaca, događaja o kojima pišu. Također imamo izvanredan vanjski dokaz koji ovo potvrđuje. Papias, sljedbenik apostola Ivana, potvrđuje činjenicu da je Marko zaista napisao Evanđelje koje mu se pripisuje, dobivši svoje informacije od apostola Petra. Polikarp, također sljedbenik apostola Ivana, učio je svoga učenika Irineja da su ljudi, kojima se pripisuju četiri Evanđelja, zaista oni koji su ih napisali.
U prilog ovim dokazima, možemo također dodati rezultate suvremene arheologije. Ona je postupno potvrđivala biblijske izvještaje koji su ranije bili izvrgnuti ruglu kao veoma nepouzdani. Imajući ovo u vidu, Nelson Glueck, židovski arheolog svjetskoga glasa, otišao je tako daleko da je kazao: “može se kategorički izjaviti da nijedno arheološko otkriće nije nikada osporilo biblijske činjenice.”
U svakom ozbiljnom istraživanju biblijskih tekstova dokazi za njihovu pouzdanost su više nego pozitivni. Čak i sekularni povjesničari svjetskog glasa prihvaćaju biblijske izvještaje kao povijesni pouzdane. A.N. Sherwin-White, koji po svom vjerskom uvjerenju nije kršćanin, prihvaća bez ikakve sumnje esencijalnu pouzdanost Evanđelja i Djela Apostolskih: “Za Djela povijesna točnost je neoboriva … svaki pokušaj da se odbace njeni povijesni podaci, danas je apsurd. Rimski povjesničari su ih već odavno uzeli kao istinite. ”
Vrlo je zanimljivo zapaziti da Yusuf Ali, u svom široko upotrebljavanom engleskom prijevodu Kur’ana, dva puta citira Sir Frederick Kenyona kao renomirani autoritet. Kenyon, bivši upravitelj Britanskog muzeja, bio je jedan od najvećih svjetskih autoriteta po pitanju tekstualne kritike drevnih spisa. Baveći se tekstualnom pouzdanošću Biblije, zaključio je da: “Kršćanin može uzeti cijelu Bibliju u ruke i reći bez straha i sumnje da drži istinitu Riječ Božju.”
Isusova smrt i uskrsnuće
Muslimani, poričući da je Isus umro na križu, također tvrde da se ni uskrsnuće nije dogodilo. Oni to čine ne bazirajući se na povijesnim dokazima, već zato što Kur’an jednostavno poriče da je Isus uskrsnuo. Kako god, njihova vjerovanja još jednom su u suprotnosti svim dokazima.
Sljedeći citati su lista samo nekih starozavjetnih proročanstava koja se odnose na patnje Mesije i njihovog ispunjenja u Isusu. Rečeno nam je da će Mesija doći u poniznosti (Zaharija 9,9; Matej 21,6-9), da će biti prodan za 30 srebrnjaka (Zaharija 11:12; Matej 26:15), da će Njegove patnje biti ogromne (Izaija 50,6; Matej 26,67), da će biti proboden i šiban (Izaija 53,5; Matej; Ivan 19,34), da neće ništa reći u svoju obranu (Izaija 53,7; Matej 27,12-14) , da će biti ubijen (Izaija 53,8; Luka 23,46), da će mu biti ukradena haljinai da će posredovati za prijestupnike (Izaija 53:12; Matej 27,38; Luka 23,34), da će biti ismijan (Psalam 22,7-8; Matej 27,31.39-40), da će Njegove ruke i stopala biti probodena (Psalam 22,16; Ivan 20,25-28), da će se bacati ždrijeb za Njegovu haljinu (Psalam 22,18; Ivan 19,23-24) i da Njegove kosti neće biti polomljene (Psalam 34:20; Ivan 19,33).
U Novom zavjetu Isus je tvrdio za sebe da je Bog (Ivan 8,58). Oni koji su bili Njemu najbliži također su to tvrdili (1. Ivanova 5,20; 2. Petrova 1,1). Isus je rekao kako će konačan dokaz koji će potvrditi Njegove izjave biti Njegovo uskrsnuće iz mrtvih (Matej 16,21; 17,9; Ivan 2,18-21).
Da se ovi događaji nisu odigrali (Isusova smrt i uskrsnuće) bili bismo suočeni s vrlo teškim pitanjima. Kako objasniti promjenu koja se odigrala u Petru? On je bio kukavica tako da se u jednom trenutku odrekao da je uopće i poznavao Isusa, a kasnije je umro mučeničkom smrću zbog Isusa. Kako objasniti promjenu koja se odigrala u Savlu, najvećem progonitelju rane crkve, koji je postao apostol
Kao objasniti nastanak crkve?
Pavao, najveći misionar rane crkve (koji je također umro mučeničkom smrću)? Kako uopće objasniti nastanak same kršćanske crkve? Na kršćanstvo se vršio veliki pritisak. Prvi kršćani nisu imali potporu svijeta za propovijedanje Isusove smrti i uskrsnuća. Naprotiv, sve što su mogli očekivati bile su psovke, progonstvo i mučenička smrt. Jedini zadovoljavajući odgovor na ova pitanja bio bi taj da je Isus zaista uskrsnuo od mrtvih, kao što je obećao.
Pred kraj osamnaestog stoljeća La Revelliere-Lepeaux, odlučni protivnik kršćanstva, namjeravao je da promijeni religiju u Francskoj od kršćanstva u teofilantropiju (određena forma deizma). Kada je rekao Talleyrand za svoje planove “cinični političar je odgovorio”: “Sve što trebate učiniti jest da dozvoliš da te objese i trećeg dana uskrsneš.”
I zaista, Talleyrand vrlo jasno pokazao glavnu razliku između kršćanstva i bilo koje druge religije na svijetu. Isus Krist je uskrsnuo iz mrtvih i time je potvrdio svoju božansku ličnost. Muhammad i svi ostali osnivači raznih drugih religija su još uvijek u grobu.
Jedino Isus ima silu života koja pobjeđuje smrt, kao što je to i rekao u Ivanu 11,25-26: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?”
