Gospodin Bog tvoj će se boriti za tebe

“Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.” Ponovljeni zakon 1,8

Bog ispunjava svoja obećanja. Četiri stoljeća prije nego što je Mojsije izgovorio ove riječi iznad, Bog se zakleo Abrahamu da će zemlja u koju se nastanio, jednog dana biti u posjedu njegovih potomaka. Sada, nakon četrdeset godina lutanja po pustinji, otkupljena Abrahamova djeca će vidjeti kako Bog ispunjava svoje obećanje. Doveo je Izraelce do granice njihove buduće zemlje i bukvalno im je rekao: “Idite i zauzmite je!”

Ali primijetite u Ponovljenom zakonu 1,8 kojim sredstvima su Izraelci trebali naslijediti obećanje: trebali su je “zauzeti”. Ova zemlja nije bila napuštena. Zli, opasni ljudi su još uvijek prebivali u njoj – ljudi za koje je Bog zapovjedio Izraelcima da ih ubiju. Zadobivanje ovog obećanog blagoslova nije bio zadatak koji ne iziskuje trud. Trebali su uzeti svoja oružja i boriti se za njega.

Možete li zamisliti moguću uznemirenost koju su Izraelci osjećali? Pa, nema “mogućnosti” – glavni razlog zbog kojeg su toliko dugo bili u pustinji je bio jer su bili preplašeni od stanovnika zemlje! Smatrali su da su njihovi neprijatelji previše veliki, da ih je više nego njih, te previše snažni za njih. U početku su se uplašili blagoslova koji je Bog imao za njih jer nisu vjerovali u njegovo drugo obećanje. Bog nije rekao: “U redu, ovo je ta zemlja. Ali možete je imati samo ako je vi, u svojoj snazi, možete zadobiti. Sretno! Bok!”

Ne – obećao im je da će se boriti za njih!

– “‘Ne bojte se!‘ – rekoh vam. – ‘Ne plašite ih se! Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu. ‘A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što čovjek nosi svoga sinčića.” Ponovljeni zakon 1,29-31

– “Znaj, dakle, danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra što proždire; on će ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti ćeš ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao. ” Ponovljeni zakon 9,3

Izraelci se nisu trebali boriti sami ili u svojoj snazi ​​- trebali su se boriti zajedno s i u sili Svemogućega! Bog ih je ohrabrio kako će On, sa svojom neograničenom moći i snagom, učiniti da oni pobjede svoje neprijatelje. Ta zemlja će biti njihova, kao što je obećao. Trebali su ga samo poslušati i vjerovati mu da će učiniti kako je rekao!

Veliki dio ove priče se prenosi u život modernog kršćanina. Bog je obećao svima koji vjeruju u Krista vječno kraljevstvo beskrajne sreće i odmora. Međutim, kao i Izraelci, i mi moramo težiti i boriti se ući u njega.

Netko se može usprotiviti: “Ne, Božje kraljevstvo se prima vjerom! Krist ga je otkupio za nas!” Zaista jeste. Obećanja Novog saveza ovise samo o milosti i prihvaćaju se vjerom (Rimljanima 4,16). Ali što je vjera? Kako se iskazuje? Što ona čini? Prema Bibliji, vjerom su stari ljudi “po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.” (Hebrejima 11,33-34).

Vjera je pasivna u smislu da jednostavno vjeruje Bogu i uzda se u Njega. Međutim, kao što vidimo u Hebrejima 11, iskreno vjerovanje i pouzdanje uvijek znače aktivnu poslušnost. Vjera se bori. Pobjeđuje. Nadvladava (1. Ivanova 5,4)!

U Isusovo vrijeme, ljudi vjere su bili toliko željni ući u Kraljevstvo koje je propovijedao da je to opisao: “kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe” (Matej 11,12)! Sada, kršćanska “sila” nije usmjerena protiv drugih ljudi. Umjesto toga, naša bitka je protiv našeg grijeha i duhovnih poglavarstva koji žele uništiti našu vjeru. Bog nas poziva da usmrtimo djela tijela (Rimljanima 8,13) te ostanemo čvrsti protiv đavlovih planova (Efežanima 6,11). Moramo, kao što je autor Hebrejima napisao da “pohitimo” ući u Božji počinak (Hebrejima 4,11).

Iako na prvi pogled može djelovati anti-evanđeoski, ovo su uvjeti koje moramo ispuniti kako bismo naslijedili Božje kraljevstvo. Moramo se odreći sebe. Moramo se užasavati grijeha. Moramo se oduprijeti Zlome. Međutim, razlog zbog čega ovo nije anti-evanđeoski je zato što nas Bog osposobljava da ispunimo ove uvjete! On nas ne poziva samo da činimo Njegovu volju već i “Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati” (Filipljanima 2,13). Baš kao što je osposobio Izraelce da pobjede svoje neprijatelje tako da mogu naslijediti zemlju, tako i nas osposobljava da pobijedimo grijeh i Sotonu tako da možemo naslijediti Kraljevstvo nebesko.

Najbolja vijest za sve nas koju ćemo čuti danas je da se Gospodin, naš Bog, svemogući i nepobjedivi Ratnik, bori za nas. Borio se za nas na Golgoti, pobjeđujući grijeh i smrt u osobi svog Sina. I borit će se za nas sve do slave. Držat će nas u spasilačkoj Kristovoj ruci (Ivan 10,28). Omogućit će da i dalje težimo ka svetosti bez koje nitko neće vidjeti Gospodina (Hebrejima 12,14). On će ubrzo poraziti Sotonu pod našim nogama (Otkrivenje 16,20).

Autor: Matt Moore; Prijevod: Ivana R.