Poznajem jednog kršćanskog vođu kojega su ljudi iz njegova okruženja iznimno cijenili. Bio je inteligentan, nadaren, naizgled čovjek kojega bi mladi trebali slijediti.
No imao je tajnu. A tajne je, poput šumskih požara, teško držati pod kontrolom.
Jedan sudionik njegova grijeha ispričao je sve jednom rođaku. Taj je rođak rekao mojem rođaku. Taj je čovjek živio dvostrukim životom. Bio je to trajan grijeh, ozbiljan grijeh, grijeh koji uništava službu, grijeh koji vodi u propast.
Kad sam to čuo, od nevjerice sam prešao u tugu, zatim u ljutnju, pa u strah. Zadrhtao sam promatrajući koliko je Gospodin bio domišljat u razotkrivanju njegova grijeha. Vijest o njemu prelazila je rijeke i ceste sve dok, poput Bilba koji je pronašao Prsten moći, nije „dospjela u ruke najnevjerojatnijeg mogućeg stvorenja“ – osobe koja je točno znala kome se treba obratiti kako bi provjerila je li skandal istinit.
Tada mi je na um pala jedna rečenica:
„Znajte da će vas vaš grijeh stići“ (Brojevi 32,23).
Čitatelju, živiš li u tajnom grijehu, velikom grijehu, ustrajnom grijehu, grijehu koji ugrožava tvoju dušu? Jesi li u kušnji da to činiš? Ili možda njeguješ „manje grijehe“, omiljene grijehe, lijene grijehe? Kako god bilo, ovaj jedan redak razotkriva pravu narav grijeha: on će uvijek biti otkriven i na kraju će pronaći upravo tebe.
Grijeh sjedenja
„Znajte da će vas vaš grijeh stići.“
O kojem je grijehu riječ?
Priča počinje kada Izrael stoji na granici Obećane zemlje.
Nakon dvije pobjede u pustinji Izrael se sprema slijediti Jošuu preko rijeke Jordan i zaratiti s Kanaancima kako bi osvojio zemlju obećanu njihovim očevima. No uoči toga svetog rata dva od dvanaest izraelskih plemena – Rubenovo i Gadovo – pogledaju zemlju koju su upravo osvojili i pomisle: „Ova zemlja uopće nije loša. Zapravo nam sasvim odgovara!“
Ta su plemena imala mnogo stoke, a osvojena zemlja bila je idealna za ispašu (Brojevi 32,1). Zaključili su da im zemlja kojom teče med i mlijeko zapravo nije potrebna. Dolaze Mojsiju i starješinama s molbom:
„Ako smo našli milost u tvojim očima, neka se ova zemlja da tvojim slugama u baštinu. Nemoj nas voditi preko Jordana“ (r. 5).
Na prvi pogled zvuči sasvim razumno. Zamolili su pristojno.
Ali pogledajte Mojsijev odgovor:
„Zar će vaša braća ići u boj, a vi ćete ostati ovdje sjediti?“ (r. 6).
Koji će ih grijeh, kaže Mojsije, uskoro sustići? Idolopoklonstvo? Jesu li negdje sakrili još jedno zlatno tele? Ne. Bio je to grijeh običnog sjedenja.
Sjedenja dok njihova braća odlaze u rat.
Sjedenja dok grade kuće, podižu obitelji i čuvaju stoku.
Usred svega toga oni su samo sjedili – napuštajući Božji narod i okrećući leđa Božjem poslanju.
Jesam li čuvar svoga brata?
Kakve bi bile posljedice njihova grijeha?
Prvo, nanio bi štetu drugim plemenima.
„Zašto obeshrabrujete srce sinova Izraelovih da prijeđu u zemlju koju im Gospodin daje?“ (r. 7).
Neaktivnost Gadova i Rubenova plemena, njihova usredotočenost na same sebe i veća briga za vlastitu stoku nego za vlastitu braću obeshrabrila bi ostala plemena, baš kao što su nekoć uplašeni uhode obeshrabrili njihove očeve da uđu u zemlju.
Rezultat bi bio isti.
Njihovo sjedenje ponovno bi navuklo Božji sud.
„Uništit ćete sav ovaj narod“, upozorava ih Mojsije (r. 15).
Primijetite još nešto. Ako ne pođu naprijed, ako ostave ostalih deset plemena da se sama bore, ako uzmaknu, prekrše riječ i napuste poslanje, njihov konačni grijeh nije protiv Jude, Benjamina, Levija ili ostalih plemena.
Njihov je grijeh protiv samoga Gospodina.
„Ako to ne učinite, evo, sagriješit ćete protiv Gospodina“ (r. 23).
Koliko ozbiljno shvaćamo grijehe propuštanja?
Obično mislimo da su pravi grijesi činjenje zla, dok se nečinjenje dobra koje bismo trebali činiti čini gotovo beznačajnim.
Ne naviještati evanđelje. Ne moliti. Ne služiti Crkvi. Ne sudjelovati u Božjem poslanju.
Sve nam to izgleda kao sitan propust. Prema takvim grijesima odnosimo se kao prema recikliranju – znamo da bismo to vjerojatno trebali činiti, ali mislimo da nije kraj svijeta ako ne činimo.
Zašto moralisti vjeruju da zaslužuju nebo zato što nisu počinili preljub ili zlostavljali djecu?
Zato što ne razumiju grijehe propuštanja. Misle da je odbijanje ljubavi prema Bogu, nepovjerenje u Krista i zanemarivanje njegova naroda nešto beznačajno.
Koliko će mnogi biti zaprepašteni – i izvan Crkve i unutar nje – kada ih na Sudnjem danu Gospodin razdvoji kao ovce i jarce upravo zbog onoga što nisu učinili: nisu ga nahranili, odjenuli niti pohodili u tamnici, odnosno nisu to učinili jednome od njegove najmanje braće (Matej 25,41–46).
Zašto Crkva danas ima tako malen utjecaj na društvo?
Dijelom zato što olako shvaćamo grijehe propuštanja.
I mi možemo ostati samo sjediti.
Živimo u udobnoj i plodnoj zemlji pa se lako izuzmemo od Kristova Velikog poslanja. Gradimo kuće, ali ne gradimo Crkvu. Zarađujemo novac, ali ne stvaramo učenike. Stječemo udobnosti za zemlju, ali ne pridobivamo duše za nebo.
Koliko je u našim dvorištima malih humaka pod kojima smo zakopali svoje talente i prilike?
Neka nitko od nas ne bude neplodna smokva koja cijeli život provede opravdavajući vlastitu neaktivnost, propuštajući najveću čast koja mu je dana – služiti Gospodinu Isusu u njegovu ratu i zajedno s onima koji ga ljube poći u boj.
Grešnici na nišanu
Koja je druga posljedica njihova grijeha? Ovaj put šteta pogađa njih same.
„Znajte da će vas vaš grijeh stići.“ Što to znači?
Znači da se neće izvući.
Znači da nijedan grijeh – pa ni grijeh propuštanja – neće ostati nezapažen, neobrađen ili nekažnjen. Kad bi se popeli do oblaka, njihov bi ih grijeh slijedio. Kad bi sišli u grob, ondje bi ih čekao. Kad bi poletjeli na krilima zore do krajnjih granica mora, i ondje bi ih njihov grijeh pronašao.
Nad svakim grijehom uvijek stoji isti naslov: „Zločin i kazna.“
Zamislite zračnu borbu.
Jedan zrakoplov progoni drugi i ispaljuje toplinski navođeni projektil. Drugi avion naglo skreće pokušavajući pobjeći, ali uzalud.
Svaki grijeh ispaljuje projektil koji traži grešnika. Poželiš ženu – jedan je lansiran. Slažeš prijatelju – još jedan. Prepustiš se lijenosti ili proždrljivosti – još dva. Iza svakog grešnika leti čitavo nebo projektila.
Možda će te neki sustići već u ovom životu, ali Bog je odredio dan u budućem životu kada će te svaki od njih sustići.
Tvoja dobra djela neće ih skrenuti. Svećeničko odrješenje neće usporiti nijedan. To što ih zaboravljaš, zanemaruješ ili ignoriraš neće ih zaustaviti.
„Znajte da će vas vaš grijeh stići.“
Ne zato što će ti se karma vratiti, nego zato što će ti sam Bog uzvratiti.
Drugim riječima: Znajte da će vas Gospodin pronaći.
Od samoga početka čovjek nije ozbiljno shvaćao takva upozorenja.
Bog jasno kaže: „Onoga dana kad budeš jeo s njega, sigurno ćeš umrijeti.“
Ali mi lakše povjerujemo glasu koji šapće: „Zar je Bog doista rekao? Nećete vi sigurno umrijeti.“
Bog kaže da će grijeh biti razotkriven i omražen.
Grijeh pak tvrdi da nas Bog neće pronaći niti će mrziti naš grijeh (Psalam 36,1–2).
Ta laž zvuči uvjerljivo upravo zato što Božje strpljenje – koje nas želi dovesti do pokajanja – odgađa njegov sud.
Taj obrazac počeo je u Edenu i nastavio se kroz cijelu povijest.
Ljudi u Noino vrijeme bili su uvjereni da njihov grijeh nikada neće biti otkriven. Ignorirali su Noino propovijedanje – sve dok se vrata arke nisu zatvorila i nije počela kiša.
Ponosni i razvratni stanovnici Sodome i Gomore nisu ni sanjali da će ih Bog pohoditi. Sve dok s neba nije pao oganj.
Egipćani su smatrali da je Bog Hebreja tek sjena.
„Tko je Gospodin da slušam njegov glas?“ (Izlazak 5,2).
Sve dok se voda nije pretvorila u krv, prvorođenci nisu pomrli i Crveno more nije progutalo njihovu vojsku.
Židovi Isusova vremena mislili su da neće snositi posljedice zbog ubojstva Božjega Mesije.
Sve dok ih Rim nije opkolio i od Hrama nije ostao kamen na kamenu.
Nema vremena govoriti o Akanu, Šaulu, Judi, Ananiji i Safiri, palim anđelima ili svim nepokajanim grešnicima na Sudnjem danu.
Putokaz pokraj ognjenoga jezera glasi:
„Znajte da će vas vaš grijeh stići.“
Božanska meta
Na kraju razmislimo što Bog čini s grijehom. On ga kažnjava.
Do sada bi već trebalo biti jasno da Bog vidi grijeh, mrzi ga i pobrine se da sustigne grešnika. Ali čini i nešto više.
Smijem li se pohvaliti onime što je učinio za mene?
Moj grijeh – o, blažene li te slavne misli – moj grijeh, ne samo dio, nego sav, pribijen je na križ i više ga ne nosim; slava Gospodinu, slava Gospodinu, dušo moja!
On plaća za grijeh.
„Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta“ (Ivan 1,29).
Njegovo je ime Isus „jer će on spasiti svoj narod od njegovih grijeha“ (Matej 1,21).
„Za naše je prijestupe bio proboden, za naše bezakonje satrt; kazna radi našega mira bila je na njemu i njegovim smo ranama izliječeni“ (Izaija 53,5).
Isus je izvana zatvorio vrata Noinoj arci i sam potonuo pod vodama potopa kako bi ti bio siguran unutra.
Ostao je iza sebe i bio pokopan zajedno sa Sodomom i Gomorom umjesto tebe, kako bi ti mogao pobjeći živ.
A što se dogodilo sa svim onim projektilima koji su tražili grešnika?
Odjednom su promijenili smjer. Svi su pali na njega. Svaki grijeh svakoga njegova naroda eksplodirao je na križu nad Kristom. Nijedan nije nedostajao.
On pronalazi grijeh. Grijeh nije pronašao njega – on je pronašao grijeh. Lovio je ono što je lovilo njegov narod.
Zato Pismo kaže: „Osudio je grijeh u tijelu“ (Rimljanima 8,3).
Bog je sjeo na sudačko prijestolje. Tvoj je grijeh stajao pred njim u tijelu Isusa Krista. I ondje ga je, na križu, osudio.
Zato svima koji se pokaju i povjeruju oprašta – potpuno. Još nisi povjerovao Kristu? Dođi bez odgađanja. Zašto čekaš?
„Tražite Gospodina dok se može naći, zazivajte ga dok je blizu! Neka bezbožnik ostavi svoj put, a nepravednik svoje misli; neka se vrati Gospodinu, koji će mu se smilovati, našem Bogu, jer on velikodušno prašta.“ (Izaija 55,6–7)
Na kraju, on nas oslobađa od grijeha.
„On je sam u svome tijelu na drvo ponio naše grijehe da umremo grijehu i živimo pravednosti“ (1. Petrova 2,24).
On nas spašava od pakla i posvećuje dok ga promatramo, uzdamo se u njega i hodamo s njime po njegovu Duhu.
Nemoj pomiješati pomirenje za grijeh s dopuštenjem za grijeh.
„Kako ćemo mi koji smo umrli grijehu još živjeti u njemu?“ (Rimljanima 6,2).
Možda te Božji gnjev više neće sustići, ali grijeh je i dalje opasan.
„Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati. Što čovjek sije, to će i žeti“ (Galaćanima 6,7).
Za kršćanina više nema osude, ali posljedice ostaju.
Ako te ljubi, Bog će doći po tebe i stegovno te odgajati. To je uvijek za tvoje dobro, ali nikada nije ugodno.
Naš tekst i dalje stoji. Zato ispovijedaj poznate i skrivene grijehe. Vrati se Bogu. Vjeruj njegovu evanđelju milosti. Živi za njegovu slavu. Pođi u boj zajedno sa svojom braćom.
Jaši za Zapovjednikom svoje duše, Isusom Kristom, sve dok ne prijeđeš rijeku Jordan i ne uđeš u obećanu zemlju.
Izvor: Desiringgod.org
