Živimo u kulturi koja je opsjednuta samopromocijom, no jeste li primijetili koliko smo postali slijepi na jedan od najrazornijih grijeha?
Oholost i ponos potpuno prestali shvaćati ozbiljno. Dok se u kršćanskim krugovima drže stroge propovijedi o lako uočljivim moralnim padovima, oholost se tiho uvukla u naše živote, medije i politiku, gdje se danas agresivni narcizam slavi kao „samopouzdanje“, a bezbožna bahatost kao „pobjednički mentalitet“.
Kako navodi autor Trevin Wax, ovaj se duhovni parazit najlakše uočava u retorici modernih vođa koji se razmeću moći i bogatstvom, ponekad čak i licemjerno zazivajući Božje ime nad vlastitim egom. To je mentalitet arhitekata koji su Titanic proglasili nepotopivim. No, Sveto pismo nas neumoljivo podsjeća na zaboravljenu istinu: „Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost.”
Korijen svakog drugog grijeha
Oholost je opasna jer je ona, povijesno gledano, korijen iz kojeg klijaju svi ostali grijesi. Sveti Augustin, crkveni otac kojeg najčešće pamtimo po borbi s tjelesnim grijesima, u svojim je Ispovijestima priznao da mu je najveći neprijatelj bio upravo intelektualni ponos. Opisujući svoju mladost, priznao je da je bio „napuhan od oholosti“. Augustin je kasnije ponos definirao kao trenutak u kojem duša napušta Boga i samu sebe postavlja za konačni cilj.
Kada čovjek počne obožavati samoga sebe, on zapravo duhovno propada i shvaća da je izabrao živjeti u laži. Biblijske knjige, posebice Psalmi i Izreke, prepune su dramatičnih upozorenja o tome da oholost prethodi propasti i slomu. Isus je bio najranjiviji prema grešnicima koji su bili svjesni svoje bijede, ali je bio oštar i neumoljiv prema napuhanim farizejima, poručivši im da je ono što je ljudima uzvišeno, zapravo odvratnost u Božjim očima.
Zaraza koja se širi s vrha
Najveća zamka oholosti u modernom društvu jest njezina zaraznost. Kada biramo, podržavamo i opravdavamo ohole vođe samo zato što nam donose neku korist, zaboravljamo da karakter teče nizbrdo. Bahatost s vrha širi se poput virusa i kvari cijelo društvo.
Ipak, najlakše je uprijeti prstom u političare i influencere. Ponos je najvještiji upravo onda kada se maskira u vrlinu – kada smo ponosni na to što smo „pravedni“ ili što „ustajemo protiv oholih“.
Svi smo mi udahnuli previše tog zagađenog zraka modernog doba. Jedini lijek za bolesno društvo i ranjenu crkvu jest povratak iskrenom pokajanju i vapaj: „Ponizite se pod moćnom rukom Božjom.”
