Nekoliko puta Krist govori o paklu kao o mjestu gdje će biti ”plača i škrguta zubi”. (Matej 8, 12; 13, 42; 50; 22, 13; 24, 51; 25, 30)
Spominjanje plača i škrguta zubi odražava neizrecivu muku, kroz koju će u paklu prolaziti svi oni koji će za cijelu vječnost biti odvojeni od Boga.
U Bibliji plač i škrgut zubi predstavljaju tjelesno i duhovno mučenje. Nakon što je Jeruzalem bio uništen i nakon što su Židovi prognani iz svojih domova, ljudi su plakali u agoniji. (Izaija 22, 12; Tužaljke 1, 2; 16; 2, 11) U Novom zavjetu Jakov upozorava imućnog tlačitelja neka se pripremi za Božji sud, savjetujući sljedeće: „Hodite vi sad, bogati, plačite i jaučite za svoje nevolje, koje idu na vas!“ (Jakovljeva 5, 1)
Plač i škrgut zuba spominje se u situacijama u Bibliji kada se želi opisati ljude, koji trpe tešku muku, bijes i uzrujanost. (Psalam 37, 12; Tužaljke 2, 16; Djela 7, 54)
”Plač i škrgut zubi” za one koji odbijaju spasenje
U svakoj prigodi kada Krist koristi izraz ”plač i škrgut zubi”, On taj izraz povezuje s nekime tko dolazi do devastirajućeg shvaćanja, da njemu ili njoj neće biti dopušten ulazak u Božje kraljevstvo. U Mateju 8, 12 Židovi su ti koji odbijaju Kristovo spasenje.
U Mateju 13, 36-43 radi se o zlim božjim neprijateljima, u Mateju 13, 47-52 to su opaki, u Mateju 22, 1-4 to su svi oni koji odbiju Kristov poziv, u Mateju 24, 48-51 to je zli, neposlušni sluga i u Mateju 25, 14-30 to je beskorisni, nevjerni sluga.
Davno prije nego što je Krist govorio o plaču i škrgutu zubi, psalmist je pisao o prikazu završetka svijeta, kojeg doživljava opaki, koji promatra blaženu sudbinu pravednih, dok škrguće zubima u bijesu. (Psalam 112, 1-9) U paklu će biti puno plača i škrguta zubi, jer će ne spašeni konačno vidjeti i razumjeti ono što su izgubili.
U paklu će biti plača i škrguta zubi
Nadalje, u paklu će biti plača i škrguta zubi, jer je to mjesto vječne kazne. (Judina 1, 7) Pakao je originalno namijenjen za Sotonu i njegove anđele. (Matej 25, 41; 2. Petrova 2, 4; Otkrivenje 20, 15; 21, 8) S obzirom na to da je Bog, Bog ljubavi, (1. Ivanova 4, 7-8) Bog želi da svi razumiju istinu o paklu. Kroz odnos s Isusom Kristom, Bog nam nudi vječni život u Božjem kraljevstvu. (Matej 4, 17; 25, 31-34; Ivan 3, 16-18) Ako odbijemo Božju ponudu, alternativa je pakao. Biblija je jasna: pakao je stvarnost, koju se ne smije shvatiti olako niti ignorirati.
Sud i kazna u paklu u Bibliji su opisani kao ”gnjev Božji”, (Ivan 3, 36; Ponovljeni zakon 32, 22; Sefanija 1, 18; Rimljanima 2, 5) ”mučenje” (Luka 16, 23-24; Otkrivenje 14, 11; 20, 10), ”uništenje” i ”pokvarenost” (Psalam 55, 23; Rimljanima 9, 22; Filipljanima 3, 18-19; Galaćanima 6, 8; 2. Petrova 1, 4) te kao ”vječna” i ”neugasiva vatra”. (Matej 3, 12; Hebrejima 10, 27; Otkrivenje 19, 20)
Biblija isto tako naglašava ekstremnu izolaciju u paklu, opisujući pakao i kao ”najmračniju tminu”, (Judina 1, 6; 13; 2. Petrova 2, 17) ”bezdan”, (Otkrivenje 9, 1-2) i ”vječnu smrt” (Ivan 8, 21; Rimljanima 6, 23; 1. Korinćanima 15, 26; 15, 54-55; Otkrivenje 20, 14-15; 21, 8)
Potpuna odvojenost od Boga
Vjerojatno najstrašniji segment pakla jest da pakao znači potpunu odvojenost od Boga. (Matej 7, 23) Apostol Pavao opisuje Gospodnji sud na sljedeći način: „U ognju plamenim, kad će dati osvetu onima, koji ne poznaju Boga, i koji ne slušaju evanđelja Gospodina našega Isusa Krista; koji će trpjeti kaznu, propast vječnu, odbačeni od lica Gospodnjega i od slave sile njegove.“ (2. Solunjanima 1, 8-9)
Konačnost pakla ogleda se u muci i agoniji, jer za one koji budu ondje neće biti spasa ni izlaza. (Luka 16, 26; Hebrejima 6, 4-6; 10, 26-27) U beskrajnom nepostojanju Božje ljubavi, mira i radosti postojat će plač i škrgut zubi.
No svi oni koji uđu u Božji dom doživjet će sljedeće: „I obrisat će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“ (Otkrivenje 21, 4)
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivan H.
