Andreja iz Zagreba ima 67 godina i odlučila je živjeti bez djece i unuka. Svojim izjavama je uzdrmala društvene mreže, a mnogi je smatraju sebičnom.
Kaže, od pet prijateljica s kojima je još u kontaktu od srednje škole, dvije su ispratile djecu u Njemačku. „Treća ne razgovara sa sinom. Četvrta održava površan kontakt, ali se ne viđa s njim zbog zategnutih odnosa sa snahom. Peta ima kćer koja se desetljećima bori sa svojim unutarnjim demonima. Te žene svaki dan razmišljaju o tome i žive s tim teretom. Je li im zavidim? Ne.”
Dok su njezine prijateljice odgajale djecu, Andreja je radila u predstavništvu strane firme, putovala svijetom i uživala u ljubavi. „Udala sam se, vidjela da brak nije za mene, razvela sam se. One nisu imale taj luksuz. Nisam bila nesretna s jednim muškarcem, već sam svjesno odabrala uživati u ljubavi i životu”, navodi bez okolišanja, piše portal Moje Vrijeme.
Štoviše, tvrdi kako mnoge žene premalo traže u ljubavi. „Ostaju gladne jer se zadovoljavaju mrvicama pa se tješe da je to ljubav. Za to vrijeme, njima iza leđa, njihovi muževi uzimaju sve što im treba i žele. Takve su i moje prijateljice.”
„Ja sam uvijek znala što želim; i u životu i u spavaćoj sobi. Danas, kada se vratim unatrag, vidim da su moje prijateljice povrijeđene i nesretne, dok ja i dalje putujem, uživam u društvu i ljubavi. Živim život ispunjen radošću. Svaki dan je nova prilika za sreću. Imam 67 godina, a živim kao da imam 30. Tako se i osjećam, a kažu mi da tako i izgledam. Znam da je to pretjerivanje. Ne brinite, nisam umislila da sam djevojka”, šaljivo dodaje.
Zahvaljujući činjenici da nema djecu, Andreja kaže da je stekla imovinu i ušteđevinu koja joj omogućava priuštiti sve što joj treba, ako ikada dođe u situaciju da joj bude potrebna tuđa pomoć. Iako se nada da do toga neće doći.
„I sad vas ja pitam: zar nisam u boljoj poziciji od svojih prijateljica koje su me nekada sažalijevale jer nemam djecu? Govorile su mi da se ne moram udati, ali da moram zatrudnjeti. Što su bile nesretnije, to su me više uvjeravale da želim život kakav one imaju, ali da mi se karte nisu posložile. Sjećam se kad me je kolegica na 20. godišnjici mature pitala zašto nemam djecu i rekla da ona ne bi mogla tako živjeti ‘bez kućeta i mačeta.’ Ali danas, dok te žene nose teret svojih odluka, ja sam ispunjena i mirna.” Mir joj je, piše, uvijek bio jako važan.
Pravda se da nije majčinski tip osobe
„Ne tvrdim da su sve priče takve. Ima divne djece. I sama sam bila dobro dijete koje je brinulo o roditeljima. To su bila druga vremena. Iako, oni nikada nisu očekivali da im posvetim život niti su me vezali za sebe. Ja sam htjela biti tu za njih, bez prinude, bez osjećaja teške obveze”, kaže čitateljica uz opasku: „Učinila sam to iz čiste ljubavi.”
To što nije imala potrebu baviti se djecom svojih prijateljica ili rođaka, Andreja opravdava činjenicom da nije majčinski tip.
„Nisam htjela ni da ih pričuvam. Rekla sam im da nemam ništa protiv djece, ali da to nije moj film. One su to shvatile. Za razliku od njih, sada nemam ni unuke i ne nedostaju mi. Nije me iscrpljivalo trčanje za djecom niti sam osjećala da me itko iskorištava.”
„Uvjerena sam da ljudi kojima je dijete neophodno za sreću, pronađu način da postanu roditelji. Oni kojima to nije potrebno jednako su sretni, a možda čak i sretniji. Svaki dan započinjem mirno, uz kavu i omiljene portale, sređujem se, sređujem svoj stan. Večer možda provedem s knjigom, a možda s prijateljem odem na večeru u Varaždin. Navečer legnem sretna i zadovoljna, a ako poželim društvo, sigurno neću biti sama. Što mi fali u životu? Baš ništa”, zaključuje Andreja.
Život s djecom nosi određene terete, ali je i veliki blagoslov od Boga. Što vi mislite o njezinim riječima?
JA SAM MUSKARAC , IMAM ISTO MISLjENjE ISTE GODINE STAROSTI I ISTI ZIVOTNI PUT , SVE JE DOSLOVNO DOBRO RECENO ;U PRAVU JE JA JOJ SE DIVIM ;I JA SE TAKO LIJEPO OSJECAM , NEMOGU OBJASNITI , ZA TAKO NESTO NEPOSTOI BOLjI ODGOVOR ILI OBJASNjENjE; NEGO SAMO DA JOJ CESTITAMM NA USPJEHU I POZELIM DOBRO ZDRAVLjE I DUG ZIVOT , U RADOSTI I SRECI , I SEBI SE TAKO NADAM . SRETNO GOSPODjO UZ BOZIJU POMOC : JOS JEDNOM .: CESTITAM :
Svaki čovek je priča za sebe. Pitanje je koliko imamo hrabrosti da budemo iskreni prema sebi i prihvatimo svoje ja. Žena je iskrena i mislim da svako ima pravo da živi kako želi.
Tako je
Ja imam dvoje djece i sretna sam s njima.Slazem se s gospodjom u svemu.Mi smo ipak uvijek sami sa ili bez djece ,svi imamo svoje zivote .Sami se rodimo ,starimo i umiremo izmedju neko zivi kako hoce a neko kako moze
Manja svaka cast .djeca su radost i tuga .kad su mali gaze vam po nogama a kad odrastu po srcu. Gospodjo uzivajte jer zivot je kratak.
Da nisam imala djete sigurno bih žalila