Isus zna sve kroz što prolaziš. Poznate su mi tvoje boli, muke, nevolje i problemi. Time se trebaš tješiti u svojoj bolesti.
Dijete se raduje kad pjeva: ”To moj otac zna…”. Zar da se mi ne radujemo spoznaji da naš dragi Prijatelj i ljubljeni Gospodin Isus sve zna o nama?
On je liječnik koji sve zna i zato nije potrebno da bolesnik sve zna. Šuti, glupo i uzbuđeno srce, moliš se pa opet posustaješ i sumnjaš! Ono što sada ne znaš, jednom ćeš saznati.
Isus, tvoj dragi Liječnik, zna da je tvoja duša u nevolji. Zašto da bolesnik određuje lijekove i da sam ispituje simptome? To je liječnikov posao, a ne moj: moja je dužnost da imam povjerenje u Njega, Njegova je da mi pomogne.
Ako piše recept nečitkim slovima koja ne mogu pročitati, neću biti zbog toga uznemiren, već ću se pouzdati u Njegovu nepogrešivost koja vodi dobrom svršetku, ma kako bio tajanstven Njegov postupak.
VIDI OVO: Bolest ima svoju granicu: Evo što nam Gospodin poručuje
On je učitelj i Njegovo znanje nam služi da nešto naučimo. Naše je da slušamo, a ne da prosuđujemo. ”Sluga ne zna što radi njegov Gospodar.” Zar će graditelj svakom radniku objašnjavati svoj plan? Dovoljno je da sam poznaje svoje vlastite crteže.
Posuda na lončarskom stolu ne mora imati kakav će oblik dobiti. Važno je da lončar razumije svoj zanat — zašto je problem ako to glina ne shvaća? Moj Gospodin ne treba odgovarati na nerazumna pitanja neznalice kao što sam ja.
On je glava i centar razuma je u njoj. Što može prosuditi ruka? Kako shvaća noga? Udovi ne trebaju ”svoj mozak” kada glava vrši sve umne zadatke. Tako se vjernik treba tješiti u svojoj bolesti: on sam ne vidi kraj — Isus zna sve.
Dragi Gospodine, budi svagda moje oko i duša i glava i daj da smo zadovoljni onim što si Ti voljan da nam objaviš.
Autor: Charles Spurgeon
