Kad Isusovi sljedbenici daju svjedočanstva kako su postali kršćani, često kažu nešto poput ovoga: „Odlučio sam učiniti Isusa svojim osobnim Gospodinom i Spasiteljem.“
Isprva i najvažnije, naravno, prekrasno je čuti braću i sestre kako prepričavaju trenutak kad su njihova srca bila otvorena za neshvatljivu čežnju Božje ljubavi – ljubavi koja ih sad zarobljava u prisnom osobnom odnosu s Isusom.
U isto vrijeme, kad razmišljam o toj izjavi – „Odlučio sam učiniti Isusa svojim osobnim Gospodinom i Spasiteljem“ – ne mogu si pomoći da se ne zapitam koliko ta ideja predstavlja jedan skriveni, a ipak značajno opasan trend u suvremenom kršćanstvu.
U jednoj mjeri, ova izjava umanjuje Isusov nerazdvojivi autoritet. Naravno da nitko od nas ne može odlučiti učiniti ga Gospodinom. Isus je Gospodin bez obzira na to što vi ili ja odlučili.
Biblija je jasna da će se jednog dana „Isusovu imenu pokloni[ti] svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića i da [će] svaki jezik prizna[ti] – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist“ (Fil 2,10). Pitanje nije hoćemo li Isusa učiniti Gospodinom. Pravo pitanje je hoćemo li se vi ili ja podrediti njegovom gospodstvu, a to je bit obraćenja.
U dubljoj mjeri, bojim se da svi koristimo ovu frazu prečesto kako bi usvojili prilagođeno kršćanstvo koje se vrti oko osobnog Krista kojeg si sami stvorimo. Gotovo neznajući, svi imamo sklonost redefinirati kulturalne norme.
Polagano, suptilno, uzimamo Isusa Biblije i pretvaramo ga u nekoga s kim nam je malo ugodnije. Razvodnjujemo ono što kaže o cijeni slijeđenja Njega, zanemarujemo ono što kaže o onima koji odaberu Njega ne slijediti, gotovo ignoriramo što kaže o materijalizmu, i u praksi promašujemo što kaže o misiji.
Izabiremo i uzimamo što nam se sviđa i što ne sviđa iz Isusovog učenja. Na kraju, stvaramo lijepog, ne uvredljivog, politički ispravnog, srednjeklasnog američkog Isusa koji izgleda i misli baš poput nas.
Ali, Isusa ne možemo prilagoditi. On nije otvoren za tumačenja, prilagodbe, izmjene ili prepravke. Jasno je govorio kroz svoju Riječ i nemamo ga pravo prilagođavati.
Umjesto toga, On revolucionizira nas. On preobličava naše umove svojom istinom. Dok slijedimo Isusa, mi mu vjerujemo, čak i kad nas njegova Riječ suočava (a često i proturječi) s duboko usađenim pretpostavkama, vjerovanjima i uvjerenjima o našim životima, našim obiteljima, našim prijateljima, našoj kulturi, a ponekad čak i našim crkvama.
Kad prihvaćamo Isusa objavljenog u Riječi, navješćujemo Isusa svijetu, jer shvaćamo da on nije samo osobni Gospodin i Spasitelj koji je dostojan našeg vlastitog odobrenja. Na kraju krajeva, Isus je Gospodin i Spasitelj svemira koji je dostojan vječnog slavljenja svih.
Autor: David Platt; Ovaj članak preuzet je iz knjige Follow Me, str. 75–77.; Izvor: Radosnavijest.com/Radical.net
