Najveća potrebna kršćanskog djelatnika je spremnost suočiti se s Isusom Kristom u svakoj prilici. To nije lako, bez obzira na to kakva iskustva imali.
Borba nije protiv grijeha, tegoba ili okolnosti, već da budemo tako zaokupljeni svojom službom Isusu Kristu, a nismo spremni suočiti se s Isusom Kristom u svakoj prilici.
Najveća potreba nije suočiti se sa svojim vjerovanjem, čak ni pitanjem jesmo li Mu od ikakve koristi, već da se osobno suočimo s Njime.
Isus rijetko dolazi ondje gdje Ga očekujemo; pojavljuje se ondje gdje Ga najmanje očekujemo i uvijek u najčudnijim prilikama. Jedini način da sluga ostane vjeran jest da bude spreman na Isusove iznenadne posjete.
Ta spremnost neće doći po službi, već kroz izuzetnu duhovnu stvarnost, koja očekuje Isusa Krista svakog trenutka. To će nam očekivanje dati stav djetinjeg čuđenja koje Isus od nas očekuje.
Ako želimo biti spremni za Isusa Krista, moramo prekinuti sa svojom religioznošću. Drugim riječima, moramo prestati rabiti religiju kao neku vrst uzvišenog životnog životnog stila i biti duhovno stvarni.
Ako izbjegavaš zov religijskog razmišljanja današnjega svijeta, pa radije ”upireš pogled na Isusa” (Hebrejima 12,2), usmjeravaš se na ono što On želi i razmišljaš Njegovim načinom razmišljanja, smatrat će te nepraktičnim sanjarom.
Ali kada se On odjednom pojavi u jari svakidašnjeg posla, ti ćeš jedini biti spreman. Ne trebaš se pouzdavati ni u koga drugog, čak zanemari i najboljeg vjernika na svijetu, ako ti on zaklanja pogled na Isusa.
Autor: Oswald Chambers
