Već je dosta dugo u njemu kipjelo. Odrekao se toliko toga da bi slijedio Njega – budućeg židovskog kralja. Svi su Ga voljeli više od svećenika i farizeja. Uspio se povezati s bogatašima iz Velikog vijeća – Nikodemom i Josipom, radosno su Ga dočekivali u Samariji i Galileji, a vijest o Njemu proširila se i do Grka koji su Ga pozvali da dođe k njima, ukoliko Ga Židovi ne prihvate. Svjetina u Jeruzalemu dočekala Ga je s palminim grančicama i uzvicima: “Hosana!“ I napokon je došla ta večer gdje će se, očekivao je on, podijeliti najviše službe u novom kraljevstvu.
Posljednja večera
S takvim se mislima Juda, zajedno s Isusom i drugim apostolima, uputio u gornju sobu. Svi su zajedno zauzeli mjesta i međusobno se pogledavali. Nije bilo sluge koji će im oprati noge, a nitko se nije htio toliko poniziti i time ugroziti visoko mjesto koje ih je čekalo u novom kraljevstvu. “Napokon! Toliko sam dugo čekao ovaj trenutak! Toliko se puta Rabbi trebao zakraljiti, a sada napokon dolazi taj dan. Budući blagajnik izraelskog carstva“, razmišljao je Juda, “Svi ovi nisu mi ni do koljena! Ja sam taj koji će na kraju krajeva odlučivati tko će, koliko i kada dobivati sredstava. Zašto bih se ja ponizio?“ I dok je Juda u glavi kalkulirao kome će biti naklonjen, dok je razmišljao o moći i časti koja ga čeka, dogodilo se nešto što ga je užasnulo. On, budući židovski kralj, zasukao je rukave, opasao pas i krenuo prati noge učenicima.
Kako je moguće da se tako ponizio?! U tom trenutku i po tome činu Juda je spoznao da Isus opet neće uspostaviti svoje kraljevstvo. Sve njegove nade i svijetla budućnost propali su. Sjeme ogorčenosti koje je pomalo puštalo korijenje u njemu, sada ga je u potpunosti obuzelo i imao je na umu samo jednu stvar – kako natjerati Isusa da silom preuzme kraljevstvo na ovoj zemlji. Znao je da svoju namjeru ne može skriti od Isusa. Prihvatio je kruh iz Isusovih ruku i otišao obaviti ono što je naumio. Noć je već pala, a on se žurno kretao jeruzalemskim ulicama kako bi što prije Velikom svećeniku otkrio informaciju gdje se Isus nalazi i kako bi naplatio svoje tri i pol izgubljene godine koje je proveo s Njim. “Sada će Krist morati osnovati svoje kraljevstvo. Bit će prisiljen da to napravi jer je ulog Njegov vlastiti život. A kada to učini, zahvaljivat će mi na mome činu.“, razmišljao je Juda. Kako bi osigurao da što prije nađu Isusa i raspoznaju tko je On, Juda se odlučio ići s vojskom i poljupcem je izdao svog Učitelja s kojima je do toga dana dijelio dobro i zlo. Pratio Ga je i do Vijeća da vidi kako će se razviti situacija.
Kada je vidio da se stvari ne događaju prema njegovim željama, zaprepastio se. Slušao je izrugivanje i psovke koje je Isus primao bez da je ikada uzvratio, a kada je shvatio da su Ga svećenici odlučili ubiti, Juda se slomio. Veliki osjećaj krivnje što je izdao nevinu krv i započeo događaje koji će voditi smrti Osobe preko koje je htio ostvariti svoje osobne ambicije, u njemu su proizveli paniku. Stvari je pokušao ispraviti vlastitom silom vraćajući novac koji je dobio kao nagradu za izdaju, ali više ništa nije moglo zaustaviti tok događaja koji su se trebali dogoditi. Sva ta krivnja, panika, strah i razumijevanje da su njegovi snovi uništeni doveli su do toga da je sam sebi presudio.
To su izdajice?
Isusa ne može izdati netko tko s Njim ne sjedi za stolom, tko ne prima hranu iz Njegovih ruku. Njega ne može izdati netko izvana – netko tko Mu nije blizak, tko Ga niječe, tko nije ni čuo za Njega. Njega izdajemo mi koji smo okupljeni oko Njega. Mi, koji Mu se svakodnevno umiljavamo nježnim riječima, koji uza sve blagoslove koje smo primili, baš poput pijanice Heroda, tražimo dodatne znakove Njegove ljubavi. Mi, koji bismo Mu trebali biti najbliži, na kraju ispadamo izdajice. I nema toga tko izdajica nije. Različite su vrste izdajica – oni koji su se poput Jude poljupcem odrekli Krista i prodali Ga neprijateljima za “sitniš“ (možda za ženu, muža ili dijete), oni koji su Ga poput Petra zanijekali u teškim trenutcima, oni koji poput Ivana i Jakova traže prvenstvo bez nošenja križa, oni koji poput Tome ne vjeruju dok ne vide. U kojoj se skupini mi nalazimo?
Mnoštvo od nas pripada onoj skupini izdajica koji Isusa ljube riječima, a odriču Ga se djelima. Pripadamo onim izdajicama čija je ljubav hladna da bi probdjela jednu noć u molitvi Isusu, da bi se dignula malo ranije ujutro da proučava Njegovu riječ. I što je nagore, naše izdaje Isusa bole najviše. Iz osobnog iskustva mogu posvjedočiti da su me najviše boljele izdaje osoba koje su mi bile najbliže. Od onih koji ti nisu bliski ne očekuješ ništa dobro, a od onih koji ti jesu bliski najmanje što očekuješ jest izdaja.
Dobra vijest
Dobra vijest za sve nas je da nas Bog ne gleda takve kakvi jesmo, već kakvi Njegovom milošću možemo postati. Naš završetak ne mora biti poput Judinog. Srećom u Bibliji postoji još jedan izvještaj o izdajici koji se Krista odrekao čak tri puta. Petar je shvatio svoju pogrešku i iskreno se pokajao. Shvatio je da sam ne može ponijeti krivnju grijeha i preuzeti na sebe njegove posljedice. Predao je sve nježnim očima koje su ga pogledale sa sažaljenjem i sućuti. Gospodin mu u svojoj sućuti i milosti to nije zamjerio, nije ga odbacio i pustio da cijeloga života plaća za svoj grijeh. I ne samo to! Često puta mislimo da nakon velike izdaje nikada više nećemo doći na stare razine, ali Petrov primjer nam ukazuje drugačije. Bog, ne samo da ga je vratio na stare razine, već mu je povjerio još i veću odgovornost – da neko vrijeme bude predvodnik u širenju Radosne vijesti.
Možda si i ti nedavno riječima ili djelima izdao/la Krista. Misliš da si preveliki grešnik/ca da bi te Krist uopće pogledao. Nemojte sami nositi svoje grijehe, jer ih je Netko za vas već ponio. Zapamtite da rješenje za grijeh nije samoubojstvo, već da sigurno utočište i pravi mir pronađete u Kristu.
Autorica: Marija Miljković
