Je li biblijski ići u rat? Što Bog misli o tome?

Nije li Isus rekao da trebamo okrenuti drugi obraz ako nas netko udari? Nije li zapisano da trebamo voljeti svoje bližnje kao što volimo sebe? Kako kršćani mogu opravdati odlazak u rat kada nam je rečeno da volimo svoje neprijatelje? Je li biblijski ići u rat?

Okrenite drugi obraz

Kada je Isus rekao da trebamo okrenuti drugi obraz, je li pritom mislio da nikada ne smijemo nauditi drugom ljudskom biću? Koje je značenje ovih stihova? Znači li to da se ne bismo trebali braniti?

U Mateju 5, 38-39 Isus je rekao: „Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi“. Ovi stihovi se često vade iz konteksta kao ”dopuštenje” da nam drugi naude i da se mi ne trebamo braniti. No to ne može biti dalje od istine. Ovo je bio dio propovijedi na gori i u ovim besjedama Isus je propovijedao kako ne bismo trebali uzvratiti onda kada smo progonjeni. U stihovima 11 i 12 vidimo što Isus govori za slučaj progona: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas“!

Primijetite u stihovima 43-44 Mateja 5. poglavlje kako piše: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“.

Svaki puta kada je Isus rekao ”čuli ste da je rečeno”, On se vraća u vrijeme Zakona Staroga zavjeta, a kada kaže ”no ja vam kažem” On pokazuje bolji, dragocjeniji i trajniji savez. Novi zavjet je bolji od Starog zavjeta jer je vrijeme Novog zavjeta došlo s boljim obećanjima, kao što je obećanje vječnog života.

U Starom zavjetu Izrael je bio naučen da mrzi svoje neprijatelje jer bi neprijatelji pokvarili naciju, ali ovo učenje ”okretanja drugog obraza” je pokazano u smislu progona. Kada nas se progoni i vrijeđa trebamo okrenuti drugi obraz jer čak i poreznici vole one koji njih vole. (Matej 5, 46)

Ovo okretanje drugog obraza nema nikakve veze sa samoobranom kada je u pitanju život ili smrt jer je Isus rekao kako trebamo „uzeti mač i slijediti Ga“. (Luka 22, 36) Stihovi iz Luke 22, 36-38 kažu: „Nato će im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se. Oni mu rekoše: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” Reče im: “Dosta je“! Ovdje se navodi kako će mač biti potreban u ovome svijetu jer je Isus davao upute svojim učenicima prije nego što su otišli evangelizirati. Pretpostavka je da bi se oni trebali obraniti od lopova jer su sa sobom ponijeli torbu s novcem.

Volite svoje bližnje kao što volite sami sebe

Rečeno nam je i da volimo svoje bližnje. Tko je točno bližnji od kršćanina? To je bilo tko koga sretne u svijetu. Usporedba s dobrim Samarijancem pokazuje da trebamo voljeti i svoje neprijatleje, čak i ako su naši bližnji naši neprijatelji, no ako naši bližnji pokušaju nauditi našoj obitelji mi svoje obitelji trebamo braniti.

Kralj David, Jošua o mnogi drugi drevni izraelski vođe, zapovjednici i kraljevi su dobili zapovijed neka idu u rat iz razloga što okolni narodu nisu odavali čast Bogu. Oni su učestalo štovali poganske, lažne bogove koji uopće nisu bili bogovi i Svemogući Bog je zapovijedio neka ti narodi budu uništeni jer bi u suprotnom ti narodi pokvarili Izraelce koji bi te lažne bogove uklopili u svoje bogoštovlje (kao što često puta i jesu). Kada bi to učinili Bog bi koristio mač drugih nacija kako bi kaznio Izrael zbog njegovog krivovjerja.

Ljubav prema bližnjemu je u okviru čuvanja Starog zavjeta. Ipak, Božja svetost mora biti zaštićena, čak i ako to znači ubijanje bližnjeg mačem. Kada bi bezbožni narodi zauzeli veliki teritorij planeta tada se Boga ne bi moglo štovati. Uz to, nadirući narodi bi implementirali svoja bogoštovlja i zahtijevali bi da se njihovi bogovi štuju. Bog mrzi krivovjerje i kažnjava narode zbog nje. Čak i danas postoje mnogi narodi koji štuju lažne bogove. Neki štuju Budu, drugi Allaha, dok treći štuju svoje pretke. Nitko od njih nije Jedan, Istiniti Bog, a Bog je ljubomoran koji disciplinira one koji štuju lažne bogove.

Objektivan kritičar

Nema ništa loše u tome ako kršćanin, u dobroj savjesti, odbije ići u vojsku kako bi ubio nekog. Velik broj kršćana se u prošlosti odbio boriti se i nisu griješili time što su odbacili zapovijed da uzmu oružje u ruke i ubiju nekoga. Ipak, ubiti nekoga nije isto što i usmrtiti nekoga. Usmrćivanje se događa s predumišljajem i neopravdano je dok ubijanje nekoga može biti u samoobrani ili u slučaju kada osoba brani svoj narod (kao što se dogodilo u Domovinskom ratu).

Prilikom stvaranja Sjedinjenih Američkih Država gotovo 98% Amerikanaca bili su kršćani i nisu vidjeli nikakav problem s potrebom obrane svoje slobode. Velik dio borbe koju su oni borili bila je i borba za religijske slobode jer je u to vrijeme religija u Europi bila upravljana od strane država, a velika većina religijskih doktrina nisu bile u skladu s Biblijom.

Uzmite mač

U Rimljanima 13 Bog je pokazao da je suveren nad svim nacijama i nad institucijama svih nacija, uključujući i one koje su imale autoritet nad građanima. Dio zapovjedi iz ovog poglavlja govori o podčinjavanju državnim i lokalnim vlastima. (Rimljanima 13, 2) Ako čitamo Rimljanima 13, 1-5 vidimo kako ponekad te vlasti moraju nositi mač:

Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu. Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! Ta Božji je ona poslužitelj – tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti“.

Razdvojimo ove stihove jedan po jedan da vidimo je li biblijski ići u rat. U Rimljanima 13, 1 piše: „Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene“. Te vlasti su Božje vlasti, a ne u rukama čovjeka. Niti jedna vlast ne postoji sama po sebi već po Božjoj suverenosti i u stvarnosti Bog je utemeljio vlasti, a ne čovjek.

Stih 2: „Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu“. Ovdje vidimo da ako je suverena nacija napadnuta od strane druge suverene nacije (recimo Hrvatska), ta nacija sama na sebe navlači osudu jer se bune protiv autoriteta i protiv onoga što je Bog ustanovio.

Stih 3: „Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje“! Zašto su vladari strah i trepet? Zbog onih koji čine zla djela. Pogrešno je napadati drugu državu. Jakovljeva 4, 1-3 piše: „Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite“.

Jakov nam jasno govori kako ratovi dolaze zbog onih koji žele okupirati one koji nešto imaju kako bi i okupatori to mogli imati. Većina ratova nastaje zbog toga što jedna država želi imati nešto što druga država posjeduje, čak i ako se radi samo o zemlji. Iz tog razloga oni ubijaju; kako bi oteli ono što nemaju i kada to nemaju oni ubijaju kako bi to dobili.

Natrag na Rimljanima 13, 4: „Ta Božji je ona poslužitelj – tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini“. Onaj koji ima autoritet (kao što je državna vlada) je Božji sluga i oni su tu za naše dobro. Oni ne „nose mač uzalud“. Oni su Božji sluge i „gnjev njegov iskaljuje se na onome tko čini zlo“, bez obzira radilo li se o jednom kriminalcu ili o agresorskoj vojsci.

Stih 5: „Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti“. Rečeno nam je da slušamo vlasti, a ponekad te vlasti (kao vlasti suverenih država) moraju upotrijebiti vojnu silu (kao što su mnoge nacije morale), a oni koji su odbili to bili bi zatvoreni (osim ako bi mogli na nešto ukazati time što bi bili objektivni kritičari).

Zaključak

Vidimo kako je ponekad rat nužan, a ako provalnik provali u naš dom i životi naših obitelji se nađu u opasnosti, mi imamo svako pravo obraniti se. Odlazak u rat kako bi se obranila nacija nije ništa drugačije. Danas postoje na tisuće kršćana koji su umiješani u ratove, a kroz povijest su u ratove bili uključeni nebrojeni milijuni. Oni ne krše zakone iz Biblije. Ustvari, oni uzimaju svoj mač i brane suverenost svoje države kako bi zaštitili svoju slobodu i dragocjenu slobodu koju velik broj nacija danas nemaju je religijska sloboda. Mnogi su poginuli kako bi obranili ovu slobodu. Ti heroji i heroine su danas razlog zbog čega mi imamo slobodu štovati i slobodu ne štovati, samo zato što su Božji sluge bili voljni uzeti svoj mač kako bi zaštitili religijsku slobodu, život, slobodu i mogućnost da svaki čovjek traži svoju sreću.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com