U posljednje vrijeme sve se češće postavlja pitanje: “Jesu li ovo posljednja vremena?” Više to nije samo tema propovijedi ili biblijskih studija. Postala je svakodnevna tema — u medijima, na društvenim mrežama, u radnim kolektivima, pa čak i za obiteljskim stolovima.
Svijet drhti pod pritiskom ratova, prirodnih katastrofa, ubrzanog razvoja umjetne inteligencije i sve izraženijeg neprijateljstva prema biblijskoj istini. I dok mnogi gledaju oko sebe s tjeskobom i nesigurnošću, Božja riječ nas poziva na budnost, ne na paniku.
Isus je u Mateju 24 jasno govorio o znakovima koji će prethoditi njegovu povratku: ratovi i glasine o ratovima, narodi koji ustaju jedni protiv drugih, glad, bolesti i potresi po raznim mjestima. No dodao je: “To je tek početak bolova.” Ti znakovi nisu dani da nas prestrave, već da nas probude.
Kako odgovorimo na pitanje o posljednjim vremenima oblikuje naš život. Ako vjerujemo da je kraj blizu, živjet ćemo s osjećajem hitnosti. Nećemo više odgađati poslušnost Bogu, igrati se s grijehom niti ulagati u ono što je prolazno. Umjesto toga, bit ćemo kao mudre djevice koje drže svoje svjetiljke upaljene, budno čekajući Zaručnika.
A ako, s druge strane, vjerujemo da kraj nije blizu ili se čak rugamo toj ideji, kako to piše u 2. Petrovoj 3, počinjemo duhovno tonuti. Tada se uljuljkamo u kompromis, zanemarimo znakove vremena i možda nećemo biti spremni kada zatrubi posljednja truba.
Znakovi koje Isus spominje
Jedan od prvih znakova koje Isus spominje jest dezinformacija i duhovna zabluda. Mnogi će doći u Njegovo ime i zavoditi mnoge. To se ne odnosi samo na otvorene neprijatelje istine, nego i na suptilna iskrivljavanja Božje riječi. Apostol Pavao u 2. Solunjanima 2 govori o “svakoj sili, znamenjima i lažnim čudesima” koja će pratiti Antikrista. Mnogi će biti zavedeni jer nisu ljubili istinu. Zbog toga je poznavanje Svetog pisma danas važnije nego ikada.
Drugi snažan znak jest moralni pad društva. U 2. Timoteju 3 nalazimo opis ljudi posljednjih vremena: ljubitelji sebe, ljubitelji novca, oholi, bogohulnici, neposlušni, bešćutni, neumoljivi… Isus u Mateju 24,12 kaže da će “zbog umnoženja bezakonja ljubav mnogih ohladnjeti.” Grijeh više neće biti prikriven – on će biti slavljen. Dobro će se nazivati zlim, a zlo dobrim. Sve to već vidimo oko nas.
No, postoji i pozitivan znak – evanđelje će biti propovijedano po svemu svijetu. Isus je rekao: “I propovijedat će se ovo evanđelje o kraljevstvu po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći svršetak.” Zahvaljujući tehnologiji, prevoditeljskim projektima i digitalnim medijima, Božja riječ dopire i do najudaljenijih naroda. Svjedočimo ispunjenju tog proročanstva pred našim očima.
Božji sat otkucava
Ujedno, Biblija upozorava i na duhovni otpad, gdje će mnogi napustiti vjeru i slijediti prijevarne duhove. Riječ je o Crkvi koja izgleda religiozno, ali nema snagu Božju. Istina se razvodnjava da se ne bi uvrijedila kultura. Propovijedaju se poruke koje ugađaju ljudima, ali ne konfrontiraju grijeh. No ljubav bez istine nije ljubav – to je obmana.
U konačnici, svi se ovi znakovi ne pojavljuju izolirano, nego se konvergiraju. Dogodilo se nešto novo: sve što je Isus rekao – događa se istovremeno. To nije slučajnost. To je Božji sat koji otkucava.
Stoga, ovo nije poziv na strah, već na budnost. Ne znamo dan ni čas, ali znamo da smo svakim otkucajem srca bliže susretu s Gospodinom. Rimljanima 13,11 nas poziva: “Sada je čas da se probudimo iz sna.” Ovo nije vrijeme da “idemo u crkvu” – ovo je vrijeme da budemo Crkva.
Jesu li ovo posljednja vremena? Možda. Ali još važnije je pitanje: Jesmo li mi spremni?
