Jona u Bibliji je možda najpoznatiji kao prorok koji je odbio Božju zapovijed da ode u Ninivu zbog čega je proveo tri dana u utrobi ribe. Je li to cijela njegova priča? Što nam još Biblija govori o Joni?
Detalji Joninog života opisani su u knjizi Starog zavjeta koja nosi njegovo ime. U evanđeljima, Isus govori o „znaku Jone“ dok govori pismoznancima, farizejima i narodu o Svojoj smrti i uskrsnuću (Matej 12,38-42; Luka 11,29-32). Mi ujedno vidimo Jonu u 2 Kraljevima 14,25. Tamo saznajemo je obnova izraelskih granica koja se dogodila tijekom vladavine Jeroboama, sina Joaševa, „ On je dobio natrag izraelsko područje od ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema riječi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.“
Sadržaj članka:
Jona – Božji poziv
Jona 1,1-3 nam govori: „Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.«
A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve“
Ne samo da Jona nije htio poslušati Božju zapovijed, nego je htio pobjeći iz Božje prisutnosti. On nije htio imati ništa s tim zadatkom koji mu je Bog dao.
No, nemoguće je pobjeći Božjoj prisutnosti (Psalmi 139). Bog je tražio Jonu. Poslao je oluju tako snažnu da „Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga“ te su bacili teret u more (Jona 1,5). U međuvremenu je Jona „sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom“ (Jona 1,5). Kapetan je probudio Jonu i tražio da se obrati svom Bogu. Mornari su tada odlučili baciti ždrijeb i pokušati otkriti zašto se pojavila oluja – a ždrijeb je pao na Jonu. Jona je rekao mornarima: „Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju. Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: »Što si to učinio!« Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve – sam im je to pripovjedio.“ (Jona 1,9-10). Iako je Jona znao Boga i znao je za Njegovu vlast nad svim stvorenjem, poganski su mornari bolje demonstrirali strah od Boga u toj situaciji.
VIDI OVO: Je li priča o Joni istinita? Može li čovjek preživjeti tri dana u utrobi ribe?
Jona u moru i u utrobi ribe
Mornari su pitali Jonu što trebaju učiniti. On im je rekao da ga bace s broda, ali su muškarci nastavljali boriti se s vodom jer nisu htjeli biti odgovorni za Joninu smrt. Kada se njihovo veslanje pokazalo uzaludnim, oni su zavapili Bogu. „Tad zazvaše Jahvu i rekoše: »Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: činiš kako ti je milo.«“ (Jona 1,14). Bacili su Jonu u more i oluja je stala. Mornari su, čini se, zaista vjerovali u Boga. Nakon tog spašavanja „velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i učiniše zavjete“ (Jona 1,16).
U međuvremenu je Bog poslao ribu da proguta Jonu. „Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu“ (Jona 2,1). Dok je bio u ribi, Jona se molio. Pričao je o Božjem spašavanju te Ga je slavio zbog toga (Jona 2). Bog je tada rekao ribi da izbaci Jonu na obalu. Tada je Bog ponovno rekao Joni da ide u Ninivu „propovijedaj u njemu što ću ti reći“ (Jona 3,2). Taj je put Jona poslušao.
Nevjerojatno, očigledno nakon samo jednog dana od Jonina dolaska u grad „Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.“ (Jona 3,5). Sam kralj je obukao kostrijet te je sjedio u pepelu. Zapovjedio je post objavljujući da čak ni životinje ne smiju jesti ni piti. Zazvao je ljude da „da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?“ (Jona 3,8-9). Bog je odustao od katastrofe kojom je prijetio. Ljudi su se okrenuli Bogu, a On je odgovorio milosrđem i milošću.
„Joni bi veoma krivo i rasrdi se“ (Jona 4,1). Jona se ponovno molio, ovaj put govoreći, „Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ. Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.“ (Jona 4,2-3). Jona je znao Božju osobnost milosti i milosrđa. On je sam pogodovao od tih Božjih atributa. No Jona je ujedno bio toliko ljut na Boga jer je dao svoju milost i svoje milosrđe Ninivljanima da je htio umrijeti.
Jonina ljutnja i depresija
Bog je pozvao Jonu da razmotri svoje stavove. Tada je Bog, ponovno, demonstrirao svoje strpljenje i milost. Dok je Jona sjedio izvan grada, naočigled čekajući Boga da donese uništenje unatoč tome što je znao da je Bog odustao od toga, Bog mu je dao hladovinu. Jona 4,6 to opisuje ovako, „A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova“ Kako je Bog naredio ribi, naredio je i bršljanu. Iako je Jona bio iznimno nezadovoljan Božjom milošću prema Ninivljanima, bio je iznimno zahvalan za hladovinu.
Kasnije je Bog zapovjedio crvu da pojede bršljan te je donio vruć vjetar. Vruć i ljut, Jona je ponovno molio da umre. „Bolje mi je umrijeti nego živjeti“ (Jona 4,9). Kada je Bog pitao Jonu o njegovoj ljutnji prema zaustavljanju uništenja Ninivljana, Jona nije htio odgovoriti. Ovdje Jona brani svoju ljutnju: „Da, s pravom sam ljut nasmrt.“ (Jona 4,9). Bog je Joni dao perspektivu: „Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!“ (Jona 4,10-11).
VIDI OVO: Zašto je Jona bježao od Boga?
Što nas Jona u Bibliji uči?
Tu knjiga završava. Čini se to kao prikladan kraj koji nas ostavlja zamišljenima nad stavovima vlastitog srca. Cijenimo li ljude na isti način kao i Bog? Želimo li da Bog da istu milost i milosrđe nama kao i našim neprijateljima? Jesmo li revni da svi upoznaju Boga ili samo oni koje volimo ili oni za koje mislimo da su vrijedni Njegovog oprosta? Pogani u knjizi o Joni – mornari i Ninivljani – su se bojali te su častili Boga više nego sam Božji prorok.
Djelujemo li mi, koji tvrdimo da poznajemo Boga i da Ga se bojimo, u samodopadnosti ili u poniznosti? Jesmo li zahvalni ne samo zato što nas je Bog spasio, nego zašto još je spasio i druge? Bog voli ljude i Njegov poziv na spasenje se odnosi na sve. Imamo li i mi tu istu ljubav?
Iako nikada nećemo saznati ostatak Jonine priče, izgleda da se je pokajao. Budući da imamo ovaj zapis, vjerujemo da ga je podijelio i s drugima. Učenjem o Joninom životu mi možemo moliti Boga da nam otvori oči da se pokajemo za bilo koji nečasni stav. Ujedno Ga možemo slaviti za veliku milost, milosrđe i strpljenje koje ukazuje svim ljudima, uključujući nas.
Ujedno, u priči o Joni, vidimo snažan kontrast Isusu. Isus je na zemlju došao voljno te je pretrpio veliku patnju, uključujući smrt na križu da bismo mi mogli živjeti (Filipljanima 2,1-11). On je jako htio osigurati naše spasenje kroz Svoj život, smrt i uskrsnuće (1 Korinćanima 15,3-7; Efežanima 2,1-10).
Božji dar spasenja namijenjen je svim vrstama ljudi (Rimljanima 10,12-13; Efežanima 2,11-22; 4,1-7; Galaćanima 3,26-29; 2 Petrova 3,9). Oni od nas koji poznaju Isusa imaju privilegiju s drugima dijeliti istinu o tome tko je Isus i dar spasenja koji On nudi (Matej 28,18-20; Djela 1,8; Rimljanima 10,14-17; 2 Korinćanima 5,18-21).
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Mislav U.
