Je li Juda Iškariotski bio bespomoćna žrtva biblijskih proročanstava?

U Isusovo vrijeme ime Juda bilo je jedno od najpopularnijih imena, no nakon njegove izdaje vrlo malo ljudi je koristilo to ime.

Je li Juda Iškariotski bio bespomoćna žrtva biblijskih proročanstava? Je li on imao izbor oko toga hoće li izdati Isusa ili ne?

Pšenica i kukolj

Isus je prorokovao o tome da će među pšenicom rasti i korov i da će se kukolj odvojiti od pšenice samo na dan žetve (ili na Sudnji Dan). Isus je dao naznake o tome da ne smijemo sami pokušati uklanjati korov kako ne bismo greškom uklonili i pšenicu. Rekao je ovo jer samo Bog poznaje srce (1. Samuelova 16, 7).

PROČITAJTE: Zašto je Juda izdao Isusa? Što se dogodilo u njegovoj duši?

Ipak Isus je rekao usporedbu o korovu i ondje je rekao: „Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: `Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?` On im odgovori: `Neprijatelj to učini.` Nato mu sluge kažu: `Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo“? (Matej 13, 27-28) Isus na to da je zapanjujući odgovor: „Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu“. (Matej 13, 29-30)

Boga nisu iznenadili ovi lažni obraćenici. On je znao da će biti i njih. U stvari, Isus je znao da će takvih biti jako puno. Mnogi će misliti da su spašeni, ali nisu i ti isti ”mnogi” će od Krista na Sudnji Dan čuti kako im govori da odu od Njega, zauvijek (Matej 7, 21-23). Isus je kasnije objasnio ovu usporedbu govoreći: „Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi“. (Matej 13, 41-42)

Bog je znao da će kukolj rasti zajedno sa pšenicom, no samo Bog uistinu zna razliku između ovo dvoje.

Crkveni blagajnik

Iz Pisma znamo da su u crkvi Novoga zavjeta postojali lažni obraćenici i jasno je da takvi postoje i danas. Osobno ne znam tko su oni, a ne znate ni vi. Neki će kroz vrijeme postati očigledni, no samo Bog zna tko jest, a tko nije spašen. Očito je da danas postoji jako puno vukova preodjevenih u ovčje runo, no i oni će biti identificirani na Sudnji Dan (Matej 25, 31-46). Sjetite se da nitko nije sumnjao u to da bi Juda mogao izdati Isusa. Već je krao novac iz zajedničke blagajne i bio je spreman izdati Isusa i to zbog novca. Juda je, takoreći bio crkveni blagajnik kako nitko ne bi mogao posumnjati u njega. Tek kasnije su otkrili da je Juda bio taj koji je izdao Isusa.

Isus je ovog sljedbenika upozorio: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“. (Matej 7, 21) Nažalost, mnogi će govoriti: „Gospodine, nismo li prorokovali, istjerivali demone i činili mnoga djela u Tvoje ime“? (Matej 7, 22) No Isus će njima, koji su mislili da su vjernici reći: „Nikada vas nisam poznavao, odlazite od mene bezakonici“ (Matej 7, 23).

Ti lažni obraćenici su možda uspjeli prevariti gotovo svakoga, osim Boga jer Bog se ne da izrugivati. On poznaje srce.

Pisano je

Isus je često koristio izraz: „Pisano je“. Naravno, govorio je o Pismima, no Isus je koristio ovaj izraz kada je govorio o onome o čemu je govorio i Ivan Krstitelj: „On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom“. (Matej 11, 10) Ovdje citira Izaiju 40, 3 ili Malahiju 3, 1, no kada govori o Judi Iškariotskom, govori o drugom proročanstvu i kaže: „Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije“. (Matej 26, 24) To se može odnositi na mesijanski Psalam gdje piše: „Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže“. (Psalam 41, 10)

Ostalim učenicima je rekao, misleći pritom na onoga koji će Ga izdati: „Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali – neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže“. (Ivan 13, 18) Opet, to je referenca na Psalam 41, 10 koja se ispunila. Očigledno se ovo odnosi specifično na Judu Iškariotskog, stoga je li Juda bio bespomoćna žrtva proročanstava? Je li on uopće imao ikakvog izbora?

Žrtva proročanstava

Je li Juda Iškariotski zaista bio bespomoćna žrtva proročanstva? Je li Bog ”prisilio” Judu da izda Isusa? Je li Juda bio odgovoran ili je Bog taj koji je bio odgovoran s obzirom da Božja proročanstva uvijek budu istinita? Odgovor je isti za sve nas. Mi smi odgovorni za svoje izbore. Ono što sijemo to ćemo i žeti i točno to je Juda požeo. Juda nije bio bespomoćna žrtva oklonosti proročanstva. Na temelju svoje slobodne volje je donio odluku koja se djelomično temeljila na njegovoj želji ua materijalnim bogatstvom.

Juda nije mario za duše niti za siromašne zato što je bio lopov, a time što je bio blagajnik pomagao je samo sebi (Ivan 12, 6). Juda je želio više i mislio je da će trideset komada srebra dodati više u pogledu njegovog materijalnog bogatstva na zemlji.

PROČITAJTE: Je li Juda bio spašen ili je izgubio svoje spasenje?

Danas bi trideset komada srebra bilo oko 1250 kuna, no u Judino vrijeme to je bila puno veća svota. Mogao bi ostatak svoga života živjeti lagodno, no njegov život ne bi bio dug. Pismo nam govori da Juda nije bio toliko ”žrtva” proroštva nego je bio žrtva vlastitih požudnih želja i žudnji za bogatstvom.

Naravno, postojali su i drugi motivi kod Jude za izdaju Isusa. Možda ga je razočaralo to što Isus nije svoje Kraljevstvo započeo ovdje i što nije zbacio rimske vladare s vlasti. No, sve drugo što je moglo navesti Judu da izda Isusa nije važno. On je bio odgovoran za svoje vlastite izbore, a posljedice za njega je bila vječna osuda, dok je za grešnike vječni život (Marko 10, 45). Veliko zlo je dovelo do još većeg dobra. To znači Božja suverenost na djelu (Postanak 50, 20; Ivan 3, 16).

Zaključak

U Isusovo vrijeme ime Juda bilo je jedno od najpopularnijih imena, no nakon njegove izdaje vrlo malo ljudi je koristilo to ime. Danas gotovo nitko svome djetetu ne želi dati ime Juda zbog stigme koja prati to ime. Judino ime je postalo istoznačnica za izdaju. Njegovo ime je donijelo do tolikog broja loših asocijacija da teško da ga itko želi upotrijebiti. Moram reći da ih ne mogu kriviti. Donio je neke vrlo loše izbore, no nitko ga na njih nije prisilio.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com