Kako stres utječe na naše tijelo
Foto: Pexels

Što bi se dogodilo kada bismo jednostavno mirovali? Bi li se svijet kojeg poznajemo raspao? Bismo li se mi raspali?

Ponekad pokušavamo biti zauzeti kako bismo pobjegli od strahova da nećemo uspjeti ili kako bismo odvratili naše misli od razmišljanja. Ponekad kada nas nadvladaju tuga ili stres, jednostavno želimo popraviti nešto, počistiti nešto, znate – učiniti nešto!

Ponekad samo radimo i radimo i radimo iz razloga što jednostavno ne znamo kako samo- biti. Ne mislim da trebamo mirovati poput kipa u muzeju. Isto tako, pod mirovanjem ne mislim na smanjivanje naših odgovornosti, davanje otkaza na poslu i samo sjedenje na kauču. Ono na što mislim jest da postanemo mirni u duhu i duši. Stvaranje mjesta u našim dušama gdje ćemo biti mirni jer ćemo znati da je On Bog i da je On u kontroli.

Što kada biste zaista željeli ”biti mirni i znati da je On Bog”?

Prijatelji, ovo trebate i možete učiniti. Znam da ja jesam. Naučila sam u vremenu teškog napada depresije da bih onda kada bih bila mirna počela uvidjeti da je On zaista Bog. On zaista jest Bog. Ono što je najvažnije, niti ja niti vi ne bismo trebali biti Bog. On je Bog u odnosu na moje probleme i u odnosu na moju bol. On je veći od bilo koje planine s kojom se suočavam i snažniji od bilo koje snage koju posjedujem. Kada sam se umirila i shvatila da On jest Bog to me oslobodilo od neprestanog ”popravljanja” i ”rada” i omogućilo mi je da samo budem to što jesam.

Pokazati ću vam na što mislim. Pozivam vas da pogledate u dio onoga što sam zapisala u svoj dnevnik za vrijeme te duge, mračne godine depresije.

PROČITAJTE: STRES NIJE OD BOGA: 3 razloga zašto ne trebate biti pod stresom

Zapisnik dnevnika: 03. rujna 2010.

Još malo i Conor će doći iz škole. Odmorila sam se na jedan sat. Čak i ne znam zašto. Uopće se ne osjećam umornom. Ali ono što osjećam jest vakuum u kojemu živim u ovome trenutku. Ležala sam dok sam pitala Gospodina, „Što bih trebala učiniti? Ne znam što drugo da radim. U cijelost sam bespomoćna, paralizirana i savladana“.

Znam da je je On zadivio, znam da sam čula jeku Njegovog glasa u svojoj glavi. Rekao je, „Ne bi trebala činiti. Ti bi jednostavno trebala- biti… biti mirna i znati da sam ja Bog“.

Samo biti.

Pretpostavljam da je odmaranje bivanje. Pretpostavljam da je prolazak kroz razdoblje otvorenih ruku kako bih dobila isto bivanje, a ne djelovanje.

Dok hodam kroz ovu uličicu mogu biti mirna. Pismo me ne uči kako da budem ona koja popravlja i znam da je On Bog. Isto tako, ono me ne uči da trebam učiniti nešto kako bih spoznala da je On Bog. On me razuvjerava da jednostavno trebam biti mirna. Ne trčati, popravljati i stalno nešto ”raditi”. Neću se usredotočiti na djelovanje, usredotočiti ću se na postojanje.

Čak i kada postoje stvari koje trebam obaviti, Gospodine pomozi mi da samo budem. Da mogu biti smirena u Tebi, da se mogu odmarati u Tebi i da mogu znati da si Ti Bog. Ti vodiš. Ja samo mogu biti i Ti ćeš obavljati sve ono što se treba obaviti preko mene. Hvala Ti Gospodine.

Dragi prijatelji, možda je ono što danas trebate učiniti jest duboko udahnuti i smiriti se kako biste mogli spoznati da vi niste Bog. On jest. On vas želi susresti u vašem stresu ili tuzi. Stoga, usporite i budite mirni znajući da je On Bog. Prestanite djelovati i jednostavno- budite. Budite mirni.

AutorICA: Jennifer Rothschild; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thecourage.com